ponedjeljak, 25. travnja 2011.

Razgovori .. o Postanku

sasvim logicno sa aspekta da

sasvim logicno sa aspekta da jedan nacionalizam( u ovom slucaju srpski) potice nastanak drugog nacionalizma(hrvatski) i da se u takvim situacijama biraju slicni lideri.
Moguće. Meni se, međutim, čini da prvi poticaji za uvođenje demokracije (slobodni izbori, sloboda govora, sloboda udruživanja, odvojenost izvršne, zakonodavne i sudske vlasti itd.) ne dolaze primarno iz nacionalističkih pobuda (novi društveni pokreti, HSLS, demokraciji sklona frakcija SKH...). Da, probudila se nacionalna svijest u Hrvatskoj, ali ne kao odgovor na Miloševića, nego kao dugo potiskivani vid kolektivne svijesti. Zanimljivo je da to kao svoju najjaču kartu pobjednički odigrava Tuđman (sa svojom negdašnjom komunističkom i novostečenom emigrantskom bratijom skupa s bezrezervnom podrškom crkvenjaka), a ne Savka koja je u kolektivnoj memoriji sigurno bila jači simbol nacionalnog od njega. Sve u svemu, rekla bih da je nacionalizam bio luđačka košulja navučena na hrvatsko političko tijelo. Mnogi (opet iz one dvije gore opisane skupine) su profitirali od navlačenja te luđačke košulje. Oni izvan tih tabora kao i oni kojima je na silu navučena, nisu.
nemesis
Tko je glasao

hrvatska je imala tu "srecu"

hrvatska je imala tu "srecu" da se u isto vrijeme stvarala kao nacionalna drzava(sa ogromnim zaostatkom za zapadom) i da se rijesavala bivseg totalitarizma i njegovog drustvenog poretka(socijalizma)!
dobro da smo i prezivjeli sav taj djumbus s obzirom na "januse" i "diletante" koji su ga provodili!:))
o nacionalizmu unutar komunisticke partije bivse jugoslavije sam gore nesto nasvrljao i mislim da je taj nacionalizam bio bazna masa koju je milosevic kasnije uspjesno zapalio.
od svih tih promjena pocetkom devedesetih(stvaranje nacionalne drzave, napustanje totalitarizma i stvaranje novog kapitalistickog drustva) tudman je jedino uspjesno odradio taj prvi dio posla, samo je sad pitanje..pod koju cijenu i koliko nas je taj njegov "put" u konacnici kao narod unazadio!?:)
Tko je glasao

@edi3

postoje clanci, vjerojatno i intervjui o tome kako se sve pocelo mijenjati jos 80-tih..
o tome kako je Milosevic dosao na vlast.. tko se tome unutar skj suprotstavljao, tko ga je podrzavao.. Na kraju tko mu je pomogao da "zasjedne". Nije to bio samo eto neki tren ili ona zadnja sjednica SKJ-u. gdje je velikosrpski nacionalizam stvoren u trenu.
Moze se pratiti i promjene u kadroviranju JNA. Zamjene oficira godinama, Na svim "kljucnim" teritorijama i mjestima.. Mladic je postavljen na kraju u Knin, a nitko se ne pita zasto bas tamo ON?
Prica kaze da je to namjerno. Da je to bio princip. Nije slucajno Kijevo sruseno do temelja u privim njegovim akcijama..
Sve sto se dogadalo je dugogodisnji plan.. pazljivo proveden.
U Hrvatskoj, mislim tek kasnije. No jos uvijek je bila SFRJ, a ustase, prave, oni koji su aktivno sudjelovali u 2. svjetskom ratu, Ljudi koji se po pravilu ne bi zeljeli vratiti u SFRJ dosli su.. Setali se po selima, (znam za Hrvatsko zagorje, tocno.) bas tamo gdje su mogli biti prepoznati, no dosli su bahati i bez straha.. Zar to nije cudno? Tko bi dosao u drzavu koja te kazneno goni zbog zlocina? Samo ako znas da neces biti kaznjen...
Ja bih se raspitala kod Nevena Jurice, o nasima, o ljudima koji su aktivno, vec 88 poceli preuzimati vlast..
Zasto je Hrvatska pustila Arkana, kad je vec bio u Zatvoru ? .. puno toga se nitko kod nas ne pita.. A 90-tih su ovakva pitanja bila i opasna..
Nije nam lose. Sad smo vec dosli do toga da se pitamo naglas...
lunoprof
(Lun the Midghnight King)
Tko je glasao

Ja mu ni za to ne bih dala

Ja mu ni za to ne bih dala prolaznu ocjenu: Hrvatska je već bila nacionalna država (doduše sa Srbima kao konstitutivnim narodom), ali nije bila samostalna. Način kako se osamostalila nije mi se svidio jednako kao ni način na koji se pokušavala očuvati SFRJ. Podržavala sam osamostaljenje, jer zajednica ne može postojati na prisili, ali mi je stvarno bio degutantan taj revival Ilirskog preporoda, a da o štandovima s galanterijom ustaške igonografije (navlačenje luđačke košulje) ni ne govorim. Ponavljam, većina ondašnjih političkih aktera željela je demokraciju. Samo je Tuđman ponudio lažnu priču o nezavisnosti (kasnije preraslo u plebiscit o otcjepljenju) kao uvjetu ostvarenja nacionalne države. Inače, ta je stvar u Ustavu SFRJ iz 1974. stajala upravo obrnuto: republike su bile definirane kao nacionalne države iz čega je proizlazilo njihovo pravo na otcjepljenje. Većina je kupila taj Tuđmanov 19-stoljetni fantazam (a nečiji spin). Za sve ostalo pobrinuo se Milošević sa svojima.
nemesis
Tko je glasao

@nemesis

tako je. probala sam ljudima to reci 90-tih, obicnim ljudima. kolegama, poznanicima, prijateljima.
nije bio potreban spin. ljudi su naprosto zeljeli vjerovati..
i nije bilo nijednog razumnog razloga koji si mogao navesti da pocnu razmisljati. nisu zeljeli razmisljati.
jedino sto su me pitali jest da li sam srpske nacionalnosti, ili dijete vojnog lica.. kad se tako nesto uopce mogu pitati, jer to pitanje moze postaviti samo "ne hrvat". no o samoj cinjenici ni malo. potpuno izgubljena masovna pamet.
to me fasciniralo. i jos uvijek me fascinira.
primjer sa jednim od prvih franjinih govora, onaj sa srpkinom i zidovkom... to je bio apsurd apsurda. u jednom drustvu zajedno smo ga svi culi na radiju. hrt vijesti su ga dva sata nakon demantirali, naprosto su rekli da nije to rekao... i ljudi su povjerovali. i to oni isti koji su ga pred dva sata culi.
rekli su mi da ne bauljam. otkud mi to. pa kaj ne cujem da su na vijestima rekli da to nije receno... uzas. kolektivni kurslus.
a sto je najgore nitko nije zelio rat niti shvacao da to vodi k njemu.
samo su htjeli biti bolji od okoline, a tudman je nudio rjesenje bez truda za one bez stvarnih vrijednosti. ako si hrvat, poseban si. na zalost, to se ljudima strasno svidalo. biti vrijedan, poseban.. a nista za to ne trebas raditi.. jer je samo netko drugi kriv sto to nisi do sad bio. nije do tebe, do njih je. suludo, ali ljudi su obicno u to zaljubljeni do potpunog sljepila.
lunoprof
(Lun the Midghnight King)
Tko je glasao

podrzao sam i ja sve te

podrzao sam i ja sve te "promjene" i to vrlo aktivno kao mladi i nadobudni sociolog, veseleci se odlasku komunistickog totalitarizma.
upoznao sam tudmana, racana, budisu a i antuna vujica dok se jos kleo da ni mrtav nece u racanovu stranku demokratskih promjena!:)
no, kako je vrijeme pomalo odmicalo i kako je svasta kao u "neveri po porti" isplivalo, totalno sam se iz politike povukao.
taman kad sam odlucio da cu samo sa buducim unucima o svemu ovome raspredati, donijelo me na ovu pollitiku na koju sam se manje vise, uspjesno navukao!:)
da nije bilo tog ustava iz 1974g. ni hrvatske danas nebi bilo!:)


nedjelja, 24. travnja 2011.

U Zagrebu, gradu kojem je identitet grada u izumiranju.. kao i gradani

Nedelja. Tisina. Tamaris mirise opojno. Nisam na moru. Oduvijek sam u vrtu imala tamaris. U Zagrebu. Kad se preselim, posaditi cu ga ponovo. Danas razmisljam o svom gradu, zapustenom od vlastitih gradana, devastiranom od suludog gradonacelnika..

Od seljaka.. Iskreno, nemam nista protiv seljaka. Ali imam protiv seljaka koji postane gradonacelnik Zagreba. I gradana, koji umjesto da rade ono sto cijeli svijet radi.. naprave od grada selo. Zelja za pjevom pticica i ranovecernjom tisinom rjesava se statusno. Oni koji si to mogu priustiti odlaze u bolje kvartove i kupuju kuce sa vrtovima. Drugi ostaju u gradu, u Zgradama. U novijim naseljima prepunim ranojutarnje cike djece sa obliznjeg igralista. Huka prometnice, tamo iza coska. One glavne. I kave u podnozju zgrade. Uz kruh i novine.

Centar grada je sasvim nesto drugo. On je zajednicki. Zivi danju i nocu. Subotom plac, onako, kad trebas i kad ne trebas. Pa kava s prijateljima. Setnja po Dolcu. Vreva na Trgacu.

Navecer kazaliste, koncert, pice poslije. Pice bez potrage za otvorenim kaficem. Poznate face. Jer milijunski grad se pozna. Ako sretnes nekog, ide se dalje. Mozda negdje netko svira. Tu u blizini.

Ovo nije slika Zagreba. Zagreb je grad u kojem ne mozes otici na Dolac, jer se nemas gdje parkirati. Ni za plac, a kamoli za ispijanje pica. Prva zona, sat vremena. Nije dovoljno ni za grincajg, pa cross do auta natrag. Na pice nitko nije ni mislio. Zagrepcani su postali ljudi iz kvartova. Centar je za politicare i goste, kao i Gornji Grad, no oni ne idu na plac. Ne piju kavu gledajuci prolaznike. A ako i piju, nisu Zagrebcani, uglavnom. Ne zato sto ovdje ne zive, nego zato su mozgom daleko od ovog grada.

Fascinira me posebna pojava. Devastacija vrijednosti. Gradonacelnik Zagreba je netko tko beskrajno voli trcati po Medvednici, no nikad ga nisam primijetila u gledalistu sasvim obicog kazalista. Tek toliko da zadovolji malu kulturnu potrebu. One sponzorirane predstave, za slikanje, sa kartama koje se ne kupuju.. to ne racunam. A i tamo ne proborave od uvertire do zadnjeg bisa. Tek toliko, koliko je potrebno za snimak.

Potreba za tako losim zagrebackim govorom, za ismijavanjem istog.. Dobro, kazu ljudi da ne ismijava, nego ne moze drugacije. Pa pobogu, zar nikome nije cudno sto ni Hrvatski ne zna? Bar ne suvislo. Bar ne sa naglaskom koji je domacinu priroden. A Zagrepcani su ga birali. Imamo li mi Zagrebcane u Zagrebu ?

Mozda su izumrli. Znate, ne radi se tu bas o Zagrebcanima. Ja mislim da su Gradani izumrli. Da li su i bili ikad ? Malo cudno razmisljanje, zar ne? Ali nije. Jer kako drugacije objasniti odabir divljeg covjeka u dva mandata. Covjeka koji apsolutno ne poznaje gradske potrebe i gradski zivot. Covjeka koji je cijeli Grad poslao na spavanje u 11 sati navecer. Covjeka, u cijoj moci je bilo sve, a on je izgradio los i falican nogometni stadion, birtijasu pomogao da bude manager gradskog kluba, preorao pola sljemena za cetiri dana skijanja. Covjeka koji, cini mi se, nikad nije po svojoj slobodnoj volji bio u kazalistu i na izlozbi. Covjeka, koji je centar grada zatvorio gradanima. Garantirano covjeka, koji ne zna kako je bio lijep pogled na krovove donjeg grada sa vidikovca pored uspinjace. Covjeka, koji nije bio na Gricu i prosetao setnjicom terase kule. Covjeka, koji ne zna gradanski, ni auto voziti.

Covjeka, ponavljam, kojeg su dva puta birali da bi devastirao grad od gradana i ismijao njihov lokalni jezik. Seljaka, koji ni to vise nije. Pijavice, koja se zalijepila i ne pusta, makar je krvi davno nestalo u zilama Grada.

Koliko god kritizirali Bandica, treba popljuvati i sve one koji su mu dali podrsku da zatvori ovce u torove kad padne mrak.

Ovom gradu su potrebni gradani. Uostalom, kao i svakom gradu. Prometnice, gradski prevozi, sretanje u kazalistima, kava u poznatom i domacem okruzenju. Oporavak. Gradski Arhitekt..


E, sad smo dosli do onog, istinski potrebnog. Do gradskog Arhitetkta. Do covjeka koji ce svoj arhitektonski zivot posvetiti svome gradu. Koji nece dozvoliti da svaki novoodabrani gradonacelnik odreduje kako grad treba izgledati. Koji nece dozvoliti, bankrot grada na investicijama koje ga unakazuju.

Nama ne treba samo Novi Gradonacelnik. Nama je nuzno potreban Gradski Arhitekt. Covjek koji ce Urbanu sredinu ponovo urbanizirati.Vratiti grad u Zagreb.

Zagreb je Grad. Bar je bio. Trebali bi se svi zajedno boriti za povratak gradskog u Grad.

Dobro vam jutro, Gradani..

Jel' vas uopce jos ima?


petak, 22. travnja 2011.

Uskrsnuce Bechtela


Bechtel je osvanuo 03.04.1998. Naprosto pao s neba. Tako je bar izgledalo.
Dosli Ameri izgraditi Hrvatsku, jer im je to bas najprece u zivotu... Tudman ih je primio, Radic potpisao bazni ugovor, Bechtel se "pobrinuo" za financiranje, citaj: nasao tko ce "povoljno" kreditirati..
Matesa nam je lijepo objasnio kako je to vrlo strateski projekt. Jer ce se stvoriti novi put u kontekstu "promjena" ( citaj: obilaska Srbije) u "ovim" prostorima (citaj: Balkanu) koji ce voditi u Grcku, Tursku.. sve preko Crne Gore i Albanije i bla bla ... i Italije na kraju (ta Italija je stvarno najinteresantnija strateski, opkolili bi je ulaskom sa dvije strane, to ne bi mogao nitko osim Hrvatske).
Radic ni ostali vrhovnici nisu nikom objasnili da su si tu cestu zamislili preko Bosne. I to sa Hrvatskim financiranjem. Preko Siska do Banja Luke, pa ravno dole... Liku u zaborav... jako cudan odabir zar ne? Od "drzavostvoritelja"... No stvar je ipak bila jednostavna...

http://pollitika.com/kako-nam-je-bechtel-osvanuo-pao-s-neba

petak, 1. travnja 2011.

Intervju koji toplo preporucam procitati - Vjeran Zuppa

dijelovi - citati, koje zelim naglasiti :

"Osobno sam se kao ljevičar izuzetno razočarao kada sam shvatio da je koalicijska vlada iz 2000. došla na vlast bez puke ideje o tome što bi tamo zapravo trebala raditi"
Vidite li izlaz iz takve situacije u ijednoj od parlamentarnih stranaka?
"Da upotrijebim šahovski izraz - mislim da se trenutno nalazimo u demokratskom patu."
"Političke elite u Hrvatskoj su razvile licemjerstvo do neviđenog, i to je strašno."

"Imamo samo prekupce koji prekupuju političke ideje onako kako se inače prekupuju svinje."

"Kod nas se stalno govori o ljevici, ali ja stvarno ne znam što to kod nas parlamentarna ljevica jest. Ništa utješno ne mogu kazati osim što znam da ne mogu glasati za HDZ, muka mi je glasati za SDP, a naravno da ću morati."



"Račan jest doveo Milanovića u stranku i visoko ga pozicionirao, no da je ostao živ zasigurno ga ne bi imenovao svojim nasljednikom, za što imam i potvrde.
Međutim, već sam nekoliko puta rekao kako je on osoba s mišićima, ali bez kondicije. Njegovih prvih pet rečenica u javnim nastupima je izvrsno, ali daljnjih pola sata je dosta teško za izdržati jer se konstantno ponavlja. Osim toga, nesklon je proširivati svoj diskurs"

O Saboru i politicarima:
"Sjednite pred ekran i pogledajte te fizionomije. Iza tih muklih lica ne postoji neki naročiti intelekt. Postoji sigurno petnaestak ljudi u parlamentu koji mogu biti arhetip hrvatskog političara. Među njima postoji i nepodnošljivi primitivizam kojeg oni ad persona jedan do drugoga niti ne primjećuju. Od Bebića, pa do ne znam koga. Ne bih ih nabrajao jer bi to moglo potrajati do kraja našeg razgovora."


Mnogi, ukljucujuci i mene to isto mislimo, no Vjeran Zuppan to divno kaze.. Onako kako jest.. Jasno i razumljivo.. i istinito. Procitajte sve. Vrijedi.



http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/zivot-u-demokratskom-patu