subota, 30. srpnja 2011.

Razmisljanja o XII izbornoj, i malo o XI-toj

Sto je u stvari XII izborna jedinica?

Pise da ima 405 tisuca biraca, bar po birackom spisku. Po spisku koji nitko u Hrvatskoj ne moze kontrolirati jer na njega ulazite ako ste "vani" i imate hrvatsko drzavljanstvo automatizmom, no s njega izlazite samo ako vas netko odjavi. Hrvatska drzava ne zna kad netko umre, jer nije nuzno javljati se ni odjavljivati se s tog spiska, a automatizma nema. Meni je to cudno jer svaka smrt znaci ostavinsku raspravu, pa ako se ona provodi, nekako bi trebali i drzavni organi biti o tome obavijesteni. Bar radi imovine, poreza i slicnog. No ne moraju, jer vecina biraca sa XII liste nema nista sa "domovinom" vec godinama. Time je apsurd postojanja birackih spiskova za dijasporu jos veci.

Logicno razmisljanje vodi ka pravu na dvostruko drzavljanstvo. Koliko je od tih drzava u kojima po hrvatskim birackim spiskovima postoje biraci, uopce dozvolilo dvostruko drzavljanstvo i pod kojim uvjetima?

Za vecinu prekomorskih ne znam, no ne vjerujem kako je to bas tako lako moguce. Vratimo se ipak u Europu.
Po novom zakonu, unutar EU se tolerira dvostruko drzavljanstvo, no tu nastaje problem pri Izborima. Ako bi svi sa dvostrukim drzavljanstvom unutar EU mogli koristiti svoje dvostruko pravo glasa doslo bi do nelegitimnih izbornih rezultata. Pogotovo za zajednicke, EU "stvari". 

Vec se pocelo postavljati pitanje "prava glasa" za one koji imaju dvostruka drzavljanstva. Koliko sam upoznata nije ga moguce koristiti u dvije zemlje. Sto to nama u Hrvatskoj znaci? Ako pogledamo listu za dijasporu, prakticno otpada dio glasaca iz EU-a, posebno iz Njemacke i Austrije. Vecina njih ima dvostruko drzavljanstvo i zivi u tim zemljama vec godinama ili cak generacijama. Na te drzave se posebno osvrcem jer jedino one imaju neki veci broj prijavljenih biraca na hrvatskim birackim spiskovima (38 tisuca Njemacka, 8.652 Austrija, ukupno 46.885). Da je tome tako vidi se i iz broja izaslih na izbore. Od 3.770 izaslih u EU, na parlamentarnim izborima 2007, u Njemackoj je glasalo 2.329 i u Austriji 838. Vecina dakle nije zainteresirana, makar se vode na birackim spiskovima. Ako pogledamo zbirno stanje za sve EU zemlje, od ukupno upisanih 63.035 u biracke spiskove, svoje izborno pravo na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj koristi samo 6% gradana. Za tako malen broj, na proslim izborima Hrvatska je organizirala 59 birackih mjesta, u 21 europskoj drzavi, koje, obzirom da su van teritorija Hrvatske enormno kostaju.

O izlaznosti u ostatku svijeta, gdje je registrirano ukupno 29.825 biraca, samo 2.433 glasa. U 29 zemalja svijeta su dakle organizirani izbori, na 63 izbornih mjesta. Mislim ne treba previse ni pricati o razumnosti takvih izbora. Na svakom izbornom mjestu prosjecno je pristupilo 38,6 biraca. Potpuno je besmislena organizacija izbornih mjesta uz tako enormne troskove i tako minornu izlaznost. Svicarskih 509 izaslih je rekord, ali na 5 izbornih mjesta, za blize drzave. U Australiji je izaslo "najvise", 715 biraca, Slijedi Kanada sa 453 i USA sa 255. Ocito je da ljudi sa tih birackih spiskova u tim drzavama nisu privremeno. Njihov zivot je tamo, a nas ovdje. I jako je mali broj onih koji misle da trebaju glasanjem za nase, hrvatske poslanike utjecati na upravu "domovine" u kojoj ne zive.

Jedino u bivsim jugoslavenskim republikama, za sada ne-EU drzavama, postoji trend da zele birati upravu drzave u kojoj nikad nisu niti ce vjerojatno zivjeti. Dapace, misle da mogu birati i upravu obje drzave ciji su drzavljani. Posebno interesantna i vrlo utjecajna po tom pitanju je Bosna i Hercegovina. Na proslim izborima, u BiH je od ukupno 284 tisuca prijavljenih biraca, 82 tisuce glasalo. Uglavnom za HDZ. Zasto oni to zele, i sto misle time dobiti nejasno je vecini izaslih na izbore. No dobro, pustimo sad to. Mislim da je tome dosao kraj. I da je kraj uvjetovan priblizavanjem Hrvatske EU. Nedopustivo je da ne-EU drzavljani odreduju vlast u EU. A hrvatska dijaspora iz ex-yu drzava, upravo je to. Za par godina, kada i oni budu blize EU ce se problem preformulirati, te pretvoriti u stalan EU propis. Koji ne dozvoljava dvostrukim drzavljanima dvostruko pravo glasa. Mislim da je vrijeme ukidanja dvostrukog prava glasa vec danas u Hrvatskoj trebalo biti ukinuto. Stvarno nema smisla da jedni te isti ljudi biraju par parlamenata u medusobno susjednim drzavama. Trebali bi se ipak odluciti u kojoj drzavi zele glasati. Ne vjerujem da bi tako postavljen izborni sustav dovedo da BiH-HR dvostruki drzavljani glasaju u Hrvatskoj jer bi time izgubili sva prava odlucivanja u drzavi u kojoj im je sva imovina, u kojoj su se rodili, zive i zivjeti ce njihovi potomci.

Dalje, po regionalnim pokazateljima "biraca" slijedi da u Srbiji zivi samo 23.716 hrvatskih biraca. Ne znam da li su to Srbi iz Hrvatske ili Hrvati, nacionalna manjina u Srbiji. Te pokazatelje ne mogu naci, no bilo bi ih vazno znati. No i da se vecina Hrvata kao manjina u Srbiji odlucili samo na srpsko drzavljanstvo, sto i nije bas vjerojatno, ispadne da su se skoro svi raseljeni Srbi tokom rata vratili svojoj kuci u Hrvatsku. A stalno se potencira taj problem povratka. Meni se cini da nas netko laze. SDSS kao zastupnik srpske manjine u Hrvatskoj cesto gostuje kod predsjednika Tadica sa nekom zalbom, koja se uglavnom veze na povratnike. A po podacima sa birackog spiska ispadne da su se svi vratili. Naime u Srbiji izlazi na izbore samo 1.120 biraca, sto je 4,7% prijavljenih. Sto bi logikom reklo da ih je samo toliko vezano za stanje u Hrvatskoj.

Moram priznati da me dugo cudilo zasto SDSS pored silnih Srba koje navodi kako se nisu vratili iz Srbije u Hrvatsku, jos nikad nije izasao sa listom u "Srpskoj dijaspori" tj. Srbiji. No kad se pogleda podatak o ukupno 22.376 hrvatskih glasaca u Srbiji, postane jasno i zasto. Slijed misli kaze i zasto zeli parlamentarna mjesta bez da biraci glasaju za njih. SDSS ocito nema bas nesto glasaca, kako mi se cini, jer na manjinskoj listi za srpsku nacionalnu zajednicu u Hrvatskoj, glasalo je samo 25.000 ljudi, od nabrojenih 190.000.

Dodatni apsurd je broj glasaca koji je odabrao predstavnike ostalih manjina.  4.1777 Talijana je poslalo Furia Radina u parlament, 2040 glasaca za Denisa Soju, Semsu Tankovica 1.348. Za Zdenku Cuhnil bilo je dovoljno 684 glasa, a za Nazif Memedija 351. Da li se oni sa takvim brojem biraca mogu uopce smatrati legitimno odabrani? Ok, znam da je to po zakonu, no mislim da je onda taj zakon van svake logike i pameti. O ravnopravnosti gradana necu ni govoriti. Jer i kad gledamo prosjek ispadne da je ovih 8 saborskih zastupnika izabrano od prosjecno 5.610 glasaca i da je prosjecno gledano svaki dobio 4.292 glasa.
Ostali zastupnici u Saboru mogli su biti odabrani ako su skupili najmanje 15.000 glasova. Da ne govorim o svima onima koji su otpali zbog d'Hondta, a imali su vise nego duplo prosjecnog broja glasova.










Ova situacija gdje su hrvatski gradani taoci nebuloznih propisa je neodrziva. Treba konacno sve to srediti i omoguciti svima ista prava. Sredimo biracke spiskove, ukinimo glasanje u dijaspori odmah, ukinimo predstavnike nacionalnih manjina, jer sve to ima samo jednu jedinu svrhu:

manipulaciju izbornim rezultatima ..
8+5 je 13 parlamentarnih zastupnika koji prakticno nisu izabrani nego odredeni zakonom. Na to treba dodati jos barem 5 koji su proizvod nesredenih birackih spiskova. Dolazimo do broja 18 od skoro 12% parlamentarnih zastupnika koji nikakve veze nemaju sa gradanima kojima su "sefovi".

Rezultat da Saborom i Drzavom upravljaju oni koji uopce nisu birani od gradana-biraca kojima nacin zivota ovisi o toj upravi kaze da je uprava imuna od pobune podanika. Ne treba razgovarati o participaciji gradana u vlasti, te utjecaju na sabor sve dok se primarne stvari ne srede. Nitko ne moze utjecati na one koje ne moze birati. Vidjeli smo ovo proljece da ih narod ne moze ni smjeniti. Jer ih nije ni birao, naravno.

Dodatno i vrlo vazno: Saborski zastupnik ne moze imati dvojno drzavljanstvo. Kao ni ministar, ni predsjednik, ni bilo koji politicki duznosnik. To je stvar legitimiteta odabranog. On mora znati koju drzavu zastupa, i ne moze imati rezervno drzavljanstvo. 







Tablica sa prikazom biraca i glasova u dijaspori
https://picasaweb.google.com/109821291934023732324/July302011#5635121450123425378

Njemacka, dvostruko drzavljanstvo:
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15247269,00.html 

 









XII izborna jedinica - Hrvatska dijaspora


utorak, 26. srpnja 2011.

Peščanik - Kriza „finansijske civilizacije“

Peščanik - Kriza „finansijske civilizacije“

Do 1998. godine dolar je bio još neprikosnovena rezervna valuta u svetu. Danas 40 odsto svetskih rezervi čini evro. Dva najjača finasijska tržišta – američko i evropsko, sarađuju sve tešnje. To Amerika sa Japanom ili Kinom ne bi mogla, jer su u pitanju tržišta kontrolisana od strane država. Dakle nisu potpuno slobodna. Činjenica je da su obe rezervne valute (dolar i evro) oslabljene. Jake su valute švajcarski franak, jen, te one koje imaju zemlje veliki izvoznici sirovina (Australija, Novi Zeland, Brazil) no one nisu dovoljno moćne da samostalno deluju, nego se nalaze u paketima rezervi drugih zemalja. Sve to nameće da je finansijska diplomatija postala važnija od one političke. Te da se sa valutom kakav je evro ne igra olako. Postoji sve veći broj zemalja kojima je stalo da njihove rezerve u evrima budu stabilne, pa će ga one iz svojih interesa braniti, kao što Kina brani dolar.

utorak, 12. srpnja 2011.

Vlada nacionalnog jedinstva, Sanader i Karamarko

srijeda, srpanj 13, 2011


Da li je datum povratka Sanadera mozda u vezi sa Karamarkovom aferom?

Ne ceka li se ipak taj rasplet, da bi se on vratio? Po informacijama koje smo imali u lipnju, Sanader je mogao jos tada biti vracen, ali nije, kao sto nije dano niti jedno suvislo objasnjenje za odugovlacenje.

U meduvremenu se razbuktala Karamarkova afera uz veliki trud Munira Podmuljaka i njegovih suradnika iz PSD-a, kao i zbog sve vece podrske koju je dosla iz novinarskih krugova koji su zadnjih godina bili pod velikim Karamarkovim pritiskom, Latina, Margetica i vjerojatno jos nekih iz branse. Odaziv lokalnih i privatnih portala sirenju informacija, kao i moc facebook-a, definitivno su pridonjeli da sve ne bude pometeno pod tepih, kao sto se to proteklih godina dogadalo. Podrska gradana akciji, ocita je.

Ako na danas pogledamo kroz "razlog" Sanaderove ostavke za koju Margetic pise:

Razlog Sanaderove ostavke je svakako zahtjev Bruxellesa za rekonstrukcijom njegove Vlade, odnosno izričiti zahtjev za smjenu ministarskog trojca Karamarko, Šuker, Polančec, kaze Margetic.


te dalje navodi sto je Merkl (i ostali) trazila:

U Bruxellesu su tada Sanaderu postavili nekoliko ključnih uvjeta, a u smislu rekonstrukcije Vlade, ključni su bili smjena Tomislava Karamarka s mjesta ministra unutarnjih poslova, i to zbog povezanosti s organiziranim kriminalom i međunarodnim kriminalnim organizacijama, prije svega kriminalnim klanom Osmani, čiji su pripadnici početkom godine osuđeni zbog organiziranog kriminala i pranja novca pred njemačkim saveznim sudom, nakon čega su uz karamarkovu pomoć pobjegli iz Njemačke i sakrili se u Hrvatskoj; smjena Ivana Šukera s mjesta ministra financija, i to prije svega zbog Šukerovog izravnog miješanja u međunarodnu istragu o pranju novca preko tajnih računa u Hypo banci, Raiffeisenbank Zagreb, te nekim drugim stranim bankama; te smjena potpredsjednika Vlade Damira Polančeca zbog navodne umiješanosti u međunarodnu aferu pranja novca preko Raiffeisen banke u tzv. aferi Brodosplit.

Mislim da sve "tekuce" afere ovih dana moramo promatrati samo kao slijed iza "premijerove abolicije". Razlozi ostavke nikad nisu obrazlozeni uvjerljivo, ni Sanader, ni njegovi suradnici, nisu nikad dali neku suvislu izjavu o uzrocima ostavke. I zato kad razmisljamo o danas, trebamo krenuti od dogadaja neposredno prije Sanaderove ostavke.

Tada se postavlja logicno pitanje se da li je njegov pristanak na izrucenje, te povratak bas sada povezan sa "hajkom" na Karamarka. Ta afera je pocela plamtjeti u svibnju, pa se stisala, a danas se opet razbuktava. Sve se vise informacija u vezi s Karamarkom moze naci obicnim pretrazivanjem interneta. Danas svi povezuju u prvom redu Karamarka sa Barisicem i Carinom, za razliku od do sada, gdje su se prvenstveno povezivali sa Sanaderom.. A Sanader se bas sada vraca, i kaze da ce se braniti aktivno, tj. pricati o svemu i svacemu..

Sve to je naravno povezano sa aferom Hypo. Sanader u prvom redu, nije mogao inzistirati na rasciscavanju te afere zbog osobne umjesanosti u "kamatarenje" 90-tih za Hypo banku. Ta nemoc (ucjena) dovela ga je do gubitka EU pokrovitelja/partnera u procesu pridruživanja Hrvatske EU (Njemačke i Austrije). Austrijanci, su tvrdili da je hrvatsko Ministarstvo financija dizalo kratkorocne i dugorocne pozajmice u Hypo banci, te sve dokumente u vezi s tim proglasavalo "top secret" kako bi se sakrili pravi razlozi i tokovi novca. Hrvatsko i Austrijsko drzavno odvjetnistvo davno su poceli istrage, no prakticno jos uvijek nista nije rijeseno.

U ovu pricu treba svakako dodati Vladimira Zagorca. U emisiji Nu2 Munir je prezentirao citav komplet dokumenata o laznim Zagorcevim identitetima koji su sluzili za otvaranje raznih bankovnih racuna, te naravno uplate i isplate novca. Interesantno u toj prici je da je Zagorac posjedovao "komplete" dokumenta, vozacke, osobne, putovnice.. dakle stvarno dobro odradene "lazne" identitete. Takve je mogao dobiti samo iz sustava. Taj sustav je pod Karamarkovom jurisdikcijom. Pred nekoliko dana Karamarko nije dozvolio Austrijskim istraziteljima ispitivanje Zagorca u hrvatskom zatvoru. I Zagorac i Sanader tvrde isto, da je politika umijesana u njihove slucajeve te se stoga boje nepravdnog sudenja. Nisu dodali da se boje i za svoje zivote, sto bi bilo takoder za pretpostaviti po nekim informacijama neposredno pred Sanaderovu ostavku.

Margetic kaze kako se Sanader nije usudio dirati Karamarka i zbog njegove povezanosti sa organiziranim kriminalom, kao i prijetnji suradnicima i clanovima obitelji.


Svjedokinja u slučaju ubojstva Ive Pukanića, Ružica Balen Milojević, koja je u svojem iskazu o zadnjem susretu s Ivom Pukanićem jasno ukazala na dvoje stvari koje joj je Pukanić rekao: Prva je ta da je otkrio da su isti koji su organizirali ubojstvo kćeri Zvonimira Hodaka, prijetili i ubojstvom kćeri Ive Sanadera, i drugo da se u istrazi o ubojstvu Ivane Hodak ne smije vjerovati Tomislavu Karamarku.

O povezanosti s kriminalom, na temelju izjave jednog zaposlenika SOA-e, Margetic je napisao:

„Uhvatili smo komunikaciju Felixa Osmanija sa Karamarkom i sa pripadnicima kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj i operativnim smo nadzorom utvrdili kako Osmani prijeti atentatom ili na premijera Sanadera ili na nekog od članova Sanaderove obitelji, kako bi izazvali krizu vlasti i kako bi Karamarko lakše zadržao kontrolu nad sustavom“, tvrdio mi je u subotu moj sugovornik iz Sigurnosno obavještajne agencije (SOA).

„Oni prijete ubojstvom premijera ili članova njegove obitelji. To im je plan. Tako preuzeti institucije, odnosno zadržati kontrolu nad institucijama i otvoriti put za svoje ljude“, tvrdio mi je prilikom našeg zadnjeg susreta ovaj agent SOA-e.


Zvuci kao naucna fantastika, zar ne? Meni jos uvijek, makar je nastavak price vise nego zabrinjavajuci i sve se vise slazu kockice. Ni SDP, ni HDZ ne daju nikakve izjave povodom afere Karamarko. Citav Sabor prakticno se ponasa kao da je dao zavjet sutnje. Vec danima to pratim i nitko, ama bas nitko ne govori nista. Tako sam se sjetila ovog starog, prastarog Margeticevog clanka o kojem vam pricam. Evo sto je kljucno u clanku koji sam procitala pred dvije godine:

„Plan je takav da HDZ preuzmu oni ljudi koji će izazvati ozbiljne podjele i na kraju raskol u HDZ-u.
Kada se to dogodi, biti će moguća jedna šira koalicija „nacionalnog jedinstva“, koju bi činili i HDZ i SDP, a koju bi predvodio kao mogući premijerski kandidat Stjepan Mesić, i sve pod krinkom izlaska iz krize, kriznog upravljanja zemljom, ali i čvrstog oslanjanja na gospodarska partnerstva sa zemljama poput Irana, Sirije, Katara, Saudijske Arabije.


I kao da se sve kockice pomalo slazu u tom pravcu. Najnoviji dogadaj Kruljac koji je dobio izuzetnu medijsku pompu zbog livade pored Slavonskog Broda, makar je takvih bilo stotine po Hrvatskoj doveo je u prvi plan Mesica. U citavu pricu sad jos uvlacimo MORH, kao da policija i ministar policije nisu bili dovoljni... I Mesica, koji daje jako puno izjava zadnjih dana. Od svih je najinteresantnija poruka Kruljcu: Reci sve sto znas.


Nadam se da nece sve biti tako crno kako su se ove kockice poslozile, makar bi SDP sutnja i inertnost pred same izbore, te prakticno odbijanje svake akcije u smjeru ubrzanja izbora mogle biti samo potvrda ove price. Ne znam za Mesica, ipak je prestar, no ideja o Vladi nacionalnog jedinstva, koju planiraju dvije vodece stranke, izgleda mi sve vjerojatnija. Sanaderov dolazak sada, izgleda mi, dodatno ju potvrduje.

Ovo je samo bajka o Sanaderu i Karamarku, kao i o predstojecoj Vladi nacionalnog jedinstva, no izgleda logicno i istinito.










link na clanak Sanader ostavka - Margetic


link na clanak sa dokumentima Vladimira Zagorca - Munir Podmuljak

dodatak, koji samo ukazuje na debelu povezanost: kalmeta & POA & HDZ



.



original clanak objavljen na http://lunoprof.bloger.hr

petak, 1. srpnja 2011.

Strah kao nerjesiv problem hrvatske malogradanstine

Hrvatsko drustvo je bilo i ostalo drustvo straha.
Jer, hrvatska malogradjanstina zamislja gradjanina kao nekog tko zivi u urbanoj sredini, tko je rodjen od gradjanina sto je feudalna logika. Nepismeni kauboj u westernu postaje uzor moderna pojma gradjanina onoga trenutka kad kaci serifsku zvijezdu i brani od linca zlog ubojicu, iako zna da je on ubojica, i spreman je poginuti i cak ubiti. Zbog cega? Zbog apstraktne, beskonacne vrijednosti zakona. To je rodno mjesto gradjanina, a ne puko hodanje po Jelacic placu i pijenje kava. To je taj moment straha od rizika kojeg se covjek, ostavljen od Boga, drzave, sigurne pozicije, nacionalne kulture i ideologija, da bi opstao, mora osloboditi. Drustva koja ne mogu reproducirati tu gradjansku hrabrost, osudjena su na retardiranje, regresiju i odumiranje, i moraju nestati.

Reci cu to ilustracijom: ono sto je smijesno kod Franje Tudjmana, kojeg cesto pokusavaju prikazati kao ridikula, zapravo je vrlo osmisljeno. Prije rata Tudjman je u Becu objasnio zapadnom svijetu cijeli problem nastanka komunizma, nacionalizma i ostaloga, ujedno objasnivsi i vlastiti identitet. 

On je rekao: Komunisticki pokreti samostalno su uspjeli samo ondje gdje su se povezali s nacionalnim pokretima. 

U tom trenutku Franjo Tudjman je rekao: Da, naravno, ja sam bio komunisticki general jer sam oduvijek bio nacionalist. 

On je uspostavio genijalni kontinuitet s vlastitom prosloscu. To znaci, Franji Tudjmanu narod pljesce ne zato sto je prekinuo s komunizmom, nego zato sto je nastavio pricu, a nastavio je pricu zato sto su se ljudi identificirali ne s Franjom Tudjmanom koji je bio u zatvoru i patio zbog komunizma, nego zato sto su se prepoznali u svom konformizmu s Franjom Tudjmanom. 

Franjo Tudjman je prvi i najveci konformist i po tome je narod glasao za njega. Dakle, upravo su konformizam i strah ono sto se kao medij identifikacije uspostavlja izmedju nacije i njenog vodje. 

Takodjer, ljudi ne idu masovno u crkve jer su naglo poceli vjerovati u Boga i zato sto su vrijednosti vjere u Boga postale vazne i dominantne, nego idu u crkvu iz straha i konformizma. 

Religija i crkva u danasnjem hrvatskom drustvu zivi od tog straha, a ne od nagle autenticne vjere u Boga. zivi kao mjesto najjednostavnijeg ideoloskog konformizma sto je, dakako, nesreca za vrijednosti koje bi ta crkva trebala posredovati. Vjera danas propada vise nego ikada prije. 

Cinjenica da mase plaze po crkvama samo je argument najdublje krize religije.


http://arkzin.net/bb/intervws/vijenac.htm

Nuzna je radikalna promjena postojećeg stanja

BORIS BUDEN: Odmah da se razjasnimo. Moj stav nikada nije bio, kao što nije ni sada, nepristran. Objektivnost me ne zanima. Što uopće znači biti objektivan kad je riječ o onome što se dogodilo devedesetih kod nas – a što ni u kom slučaju nisu bile nikakve revolucionarne promjene, nego naprotiv, najcrnja reakcionarna regresija? Je li objektivnost u tome da se kaže da su svi bili pomalo žrtve, a pomalo zločinci? Objektivnost i nepristranost nije ništa drugo nego ta apstraktna, banalna distanca koja i nije nikakav stav. Meni se, dakle, od samog početka naš nacionalizam zgadio i to najprije srpski koji je prvi počeo, a potom hrvatski koji mi je bio najbliži, kojeg sam doživljavao kao nešto svoje, kao, da tako kažem, govno u vlastitom tanjuru.
Otpočetka nisam imao razumijevanja za taj svjetonazor, za taj ideološki, politički i moralni stav. Ne zato jer je nacionalizam posvuda i u svakoj povijesnoj situaciji nešto loše. Antikolonijalistički pokreti uvijek su bili i nacionalistički, ali naši nacionalizmi ne mogu se odvojiti od svoje rasističke i fašističke motivacije. Ona nije nikakva devijacija na zdravoj slobodarskoj volji naroda, nego sama srž naših nacionalističkih projekata. Zato etničko čišćenje nije bilo sredstvo da se ostvari nacionalni cilj, nego sam taj cilj. Koji je uglavnom i postignut. Sve ostalo, sve priče o nacionalnoj slobodi i suverenosti obična su obmana. Nitko više nije na ovim teritorijama ni slobodan ni suveren, a u budućnosti će to biti još i manje. Svi ti izginuli ljudi, izgubili su glavu nizašto.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=421893