Htjela sam početi priču sa: ''zadnjih godina jačaju grupacije militantnog ustroja i čvrste, poprilično besmislene ideologije'' ...
No, te ''zadnje godine'' u stvari ne postoje, tako je kod nas odvajkada.
Oduvijek smo imali grupe, danas se i one nazivaju udrugama ili zajednicama, koje žele upravljati i propisivati tuđe živote, ne samo svojim članovima već i svim ostalim građanima.
Ograničavati ih kao ljude, plašiti ih, proglašavati bezvrijednim, opasnim, tražiti ''prisilan preodgoj'', a onima koji odbiju prijetnje i kazne. Onima koji ne dijele njihovo mišljenje stavlja se etiketa ''loš'', ''izdajica'', ''zločinac'', ''neprijatelj'', špijun''. Na kraju sama lista nije ni važna jer se tema mijenja ovisno o političkoj situaciji, a jedino diskreditacija ostaje kao cilj.
Od kud tolika potreba nekih ljudi da određuju tuđe živote? Najjednostavnije bi bilo reći kako je to potreba manjkavih ljudi, ljudi nedostatnih vrijednosti, bez ispunjenja života osobnim radostima i preokupacijama, pa stoga traže i nalaze svrhu svog života u maltretiranju i nipodništavanju okoline. Tako smanjuju osjećaj osobne ništavnosti i besmisla.
Ali sve je to u stvari nevažno. Bitno je da su upravo takvi ''junoše'' osnovna početna snaga svakog fašizma. Oni koji će noću trčati ''spaliti knjige'' na ''trg njihove pravde'', oni koji će sa zanosom proizvesti ''krvavi ponedeljak'', ''spaljivati vještice'' uživajući u vrištanju žrtvi, oni koji će padati u trans dok ''vođa parade'' urla s nekog pijedestala.
Vratimo se na početak ove priče, na ''zadnje godine''. Koje su to zadnje godine? Pa imali smo nekoliko država i u svakoj je bilo grupa koje su se tako rado pridruživale najaktualnijoj ''nadrasi'', ''ispravnima''. Ne bih rado pisala o prvoj godini kada je to počelo, jer je ne znam, ali znam da je pojava puno, puno, starija od mene. U ovim krajevima smo prošli razne okupacije i svaki put su takvi isti iskakali ''iz malog sokaka''. Nedavno smo prošli doba u kojima su se popisivali susjedi, čak i djeca razvrstavala po ''novim kriterijima''. Bili smo proglašavani žutim i zelenim vragovima samo zato što smo kao građani mislili svojom glavom.
I zašto su opet takve ''jedine ispravne'' grupacije glasne?
Grupacije bezvrijednih jadnika koji su kao bezumna vojska spremni gaziti sve ispred sebe za svijet ''po svojim mjerilima'', ''za obiteljj'', ''vigiliare'', za neke domove, vjeru i tko zna što još besmislenijeg naziva i još bezumnijeg smisla. Zanos ravan borbi za preživljavanje ili egzistenciju. Zanos za svijet u kojem bi baš Oni krojili što se smije, a što ne, tko ima prava živjeti po svojim mjerilima, a tko ne.
Svaki fašizam počeo je svoj uspon upravo preko udružene sadističke snage takvih grupacija jadnika na koje se nismo previše obazirali sve dok nisu postali jako uočljivi i opasni.
Ne zavaravajmo se i ne lažimo se, ti ljudi nisu oni koji nas vode u ''novi vrli fašistički'' svijet, već su tek instrument, alatka, koja će omogućiti uvođenje fašizma ''velikanima''. Fašizam će doći kad ''alatke'' dovoljno prestraše i pacificiraju većinu građana. Kad će strah od proglašenja drugačijim u vama biti toliko velik da se nećete usuditi ništa reći, čak ni misliti. Ono vrijeme kad ćete se zatvoriti u svoja četiri zida i čekati da to novo zlo prođe. No neće proći, kao što nikada ni nije.
Ostati ćete bez struje, bez vode, bez livada na kojima bi se mogli slobodno šetati, mora i obale. Ostati ćete bez zidova jer nećete imati novca za plaćanje prava na ''imanje'', a potom ćete biti sretni ako posjedujete radnu dozvolu kao uvjet za rad kod vaših novih gospodara. Onih koji će vam udijeliti komadić hamburgera i možda pokoji krumpirić, ili plin da se ugrijete ili ubijete, svejedno.
Strašni su ti svi pokušaji ograničavanja ljudskih sloboda, no još je strašnije što to rade naši sugrađani da bi nas svih zajedno uveli u sustav u kojem nitko više neće moći živjeti slobodan, onako kako želi i kako mu paše, čak ni oni koji su kao ''udarna trupa'' poslužili tom budućem fašističkom poretku da prevlada.
Dragi sugrađani, nema razloga za strah! Hitlera i Hitlerića iz Našeg Sokaka će uvijek biti, ali će ih isto tako biti puno manje od nas. Na nama, na građanima je jedina odluka kako želimo živjeti i da li to uopće želimo kao ljudi.
Sve dok razmišljamo samo o potrebi za svojom slobodom, umjesto da se za nju izborimo na dobrom smo putu da nas svih porobe. Ne ovi koje vidite na ''pravedničkim'' skupovima jer oni su samo ''alat'', već oni puno jači od njih, pametniji, oni koji će vam oduzeti zadnju nadu za život dostojan čovjeka. Ni jednima, ni drugima ne smijemo dozvoliti da nam oduzmu ljudsko dostojanstvo i slobodu.
Ne zaboravite nikada, ''sloboda drugog čovjeka je i moja sloboda''!
Jer sve suprotno vodi u fašizam, koji nas je baš gadno odlučio porobiti upravo ovih, zadnjih godina, zadnjih dana.
(Luna)
.
.
29.3.2018
