Kad je politika postala marketinska agencija?
Odavno, cini mi se, onda kad je drustvo postalo potrosacko drustvo postmoderne sa dezintegriranim vrijednostima za sve poznato. Kada su promijenjena pravila igre "kupnje i prodaje", kada je marketing postao osnov uspjesne proizvodnje koja je posljedicno nestala jer se najuspjesnije prodavao bofl zapakiran u sareni celofan. Drustvo u kojem su postavljena nova pravila, zapadna pravila cvrstom vezom povezalo je razne crvene tepihe, Hollywood, Brooklin, Warhoolovsku reklamu, proizvodnju, drustvo i politiku.
Alat politicara, retorika, talent, umjetnost i vjestina koja ima za cilj poboljsati sposobnost pisca ili govornika koji se trudi informirati, uvjeriti ili motivirati svoju audijenciju za ideje koje prezentira u odredenom trenutku i dalje je ostala nuznost u politickoj ekspresiji, no ne vise politicara. Drustvo postmoderne dovelo je do promjene zahtjeva prema sposobnostima politicara. Oni su danas postali roba koja se prodaje, bas kao i svaka druga roba. Dobra reklama, sareni celofan i niska cijena za sve, su se vec dokazali kao najbolji prodavatelji klasicne robe, pa sto ne bi bili preneseni na politiku i njenu robu?
Kako je roba koja se najbolje prodaje sirokim masama postala "bofl" tako se to dogodilo i politicarima, a PR agencije su zavladale zapadnom politickom scenom, postale neophodne bas kao i sareni celofan u prodaji bofla. Politicka komunikacija postala je zanimanje, strucno znanje samo za sebe prepusteno "strucnjacima" a neovisno od politicara. Oformljene su visoke skole, razvijaju se metode prodaje, razne agencije, pisu se strucni radovi, odrzavaju konferencije na tu temu.. Kako vrijeme prolazi politicka komunikacija zajedno sa retorikom postaje sve udaljenija od samih politicara.
Gdje se u toj prici sa zapadne strane nasla Hrvatska danas?
U raskoraku izmedu neba i zemlje, kao i uvijek.. cini mi se da bi bilo najbolje opisano. Zemlja odavno zaboravljene demokratske tradicije, nakon dugogodisnjeg razdoblja hibridnog socijalizma i nedavnog rata razvila se danas u drustvo koje ima formalnu prozapadnu tendenciju i stanovnistvo sa prenesenim iskustvima svih skokovitih transformacija politickih sistema, dodatno traumatizirano stradanjima i ratom. Neminovno je bilo da se sve to odrazi na politicku scenu, na politicke stranke, na odabir politicara i na njihovu kvalitetu. Na odnos "lijevih" i "desnih" kao i njihove razlike, koje se svode na "nivo" prepisivanja i pozivanja na "vise vrijednosti".
Refleks PR politike zapada na nas rezultirao je sa gomilom "Pokondirenih tikvi" koji bi silom prepisivali sve sto vide sa zapadne strane bez razumijevanja. Posebno se to odnosi na "lijevu stranu" medalje koji su sposobni prepisivati brze i bolje od desne, pa tako prate sve "nove trendove", no jako cesto zaboravljaju da zive "istocno od raja" i da on nema nikakve veze sa Holywood-om i Bijelom kucom. Za razliku od "desne strane" koja je prevladala bas zato sto nije znala ili htjela sve prepisati. No ta "desna strana" prepisuje i veci dio iz Hoover-ovog doba, drzeci nas tako u raskoraku sa suvremenim "in" politickim trendovima u sadrzajima politicke ekspresije, no ne i u nacinu djelovanja koji dijelom preuzima i "lijeva strana". Da stvar bude gora postoje i "srednje", ne bitno razlicite "politicke struje" u diskursu nasljeda hibridnog socijalizma, ondasnjeg sindikalizma i potrosacke pop kulture postmoderne.
Kakve veze ima zapadna PR politika sa nasim stanjem?
Velike, strasno bitne veze. Ona je osnov prodaje "bofla". Nacin skrivanja svih nesposobnosti ponudene "politicke robe" u sustavu koji ne funkcionira sam po sebi, jer sustav ne postoji. Nikad nije bio ni izgraden, a dobili smo gomilu "bofla" na izbor. Bofla skrivenog iza raznih PR agencija, PR prezenata, PR politickih medija, PR pravila. Bofla koji u sustavu koji ne postoji postaje kreator sustava skriven iza raznih PR metoda zadrzavajuci gradane u tranziciji mozga i ponasanja prema slobodnom sustavu, koji na zalost nikad nisu ni upoznali.
Tako smo se danas, svi mi zajedno, u zemlji seljaka koji misle da to nisu, nasli u 21. stoljecu zapadne provijencije sa "bofl" politicarima, kojima je osobno svaka veza sa Grckom retorikom strana, jednako strana kao i pojam demokracije, bez sposobnosti i kvalitete politicara poznatih iz nekog predmodernistickog doba.
Sustavi "PR politike" u kojima politicar ne treba zadovoljavati osnovne predispozicije kvalitete da bi bio politicar, stetan je za sve, no poguban je za drzave bez tradicijom razvijenog demokratskog sustava jer nista, ama bas nista ne ide samo po sebi, inercijom sustava. Za nas je nuzno hitno ukinuti zamjenske prezente, zaustaviti PR politiku, marketinsku politiku zapada, kako bi imali sansu "vidljivoscu" birane osobe dobiti po prvi put politicare koji bi zadovoljili stare predmodernisticke predispozicije tog zanimanja te nakon izbora konacno uspostavili prvi stvarno demokratski sustav, prvu demokratsku politiku drustva u nasoj drzavi.
Mozda precjenjujem samo drustvo ovim zakljuckom, mozda smo mi isto sto i ti nasi "bofl" politicari, no mozda i nismo, ako ikada dobijemo ili sami sebi damo sansu krenuti ispocetka, pa stepenicu po stepenicu, mogli bi saznati sto smo.
Luna
.
Alat politicara, retorika, talent, umjetnost i vjestina koja ima za cilj poboljsati sposobnost pisca ili govornika koji se trudi informirati, uvjeriti ili motivirati svoju audijenciju za ideje koje prezentira u odredenom trenutku i dalje je ostala nuznost u politickoj ekspresiji, no ne vise politicara. Drustvo postmoderne dovelo je do promjene zahtjeva prema sposobnostima politicara. Oni su danas postali roba koja se prodaje, bas kao i svaka druga roba. Dobra reklama, sareni celofan i niska cijena za sve, su se vec dokazali kao najbolji prodavatelji klasicne robe, pa sto ne bi bili preneseni na politiku i njenu robu?
Gdje se u toj prici sa zapadne strane nasla Hrvatska danas?
U raskoraku izmedu neba i zemlje, kao i uvijek.. cini mi se da bi bilo najbolje opisano. Zemlja odavno zaboravljene demokratske tradicije, nakon dugogodisnjeg razdoblja hibridnog socijalizma i nedavnog rata razvila se danas u drustvo koje ima formalnu prozapadnu tendenciju i stanovnistvo sa prenesenim iskustvima svih skokovitih transformacija politickih sistema, dodatno traumatizirano stradanjima i ratom. Neminovno je bilo da se sve to odrazi na politicku scenu, na politicke stranke, na odabir politicara i na njihovu kvalitetu. Na odnos "lijevih" i "desnih" kao i njihove razlike, koje se svode na "nivo" prepisivanja i pozivanja na "vise vrijednosti".
Kakve veze ima zapadna PR politika sa nasim stanjem?
Tako smo se danas, svi mi zajedno, u zemlji seljaka koji misle da to nisu, nasli u 21. stoljecu zapadne provijencije sa "bofl" politicarima, kojima je osobno svaka veza sa Grckom retorikom strana, jednako strana kao i pojam demokracije, bez sposobnosti i kvalitete politicara poznatih iz nekog predmodernistickog doba.
Sustavi "PR politike" u kojima politicar ne treba zadovoljavati osnovne predispozicije kvalitete da bi bio politicar, stetan je za sve, no poguban je za drzave bez tradicijom razvijenog demokratskog sustava jer nista, ama bas nista ne ide samo po sebi, inercijom sustava. Za nas je nuzno hitno ukinuti zamjenske prezente, zaustaviti PR politiku, marketinsku politiku zapada, kako bi imali sansu "vidljivoscu" birane osobe dobiti po prvi put politicare koji bi zadovoljili stare predmodernisticke predispozicije tog zanimanja te nakon izbora konacno uspostavili prvi stvarno demokratski sustav, prvu demokratsku politiku drustva u nasoj drzavi.
Mozda precjenjujem samo drustvo ovim zakljuckom, mozda smo mi isto sto i ti nasi "bofl" politicari, no mozda i nismo, ako ikada dobijemo ili sami sebi damo sansu krenuti ispocetka, pa stepenicu po stepenicu, mogli bi saznati sto smo.
Luna
.
