10 na x-tu poremecaj (gdje je x beskonacan broj)

Da li ste ikada culi za Veliki Prasak ? I ono obrnuto od njega, kad se sve uvlaci, usisava, pada u neku samousisavajucu rupu ? Da li ste ikada pomislili kako moze doci do odstupanja rezultata, do cudnih posljedica, jer se nesto ili netko nije ponasao po pravilu, ocekivano ? Ja jesam. Da li ste ikada pomislili kako je nas planet i mi sami posljedica nekih cudnih pojava i odstupanja ? Razmisljajuci o mnogo stvari najednom, shvativsi da nikako ne mogu pojmiti sve (za to bi mi trebalo beskonacno mnogo puta), sinulo mi je, kako je sve moguce, kako su svi u svemu uglavnom u pravu, a i nisu. Priznanje ispravnosti ovisi o vremenu i prostoru nastanka teorije i dodatno o nama, slusaocima, o nasem polozaju, o stanju nase svijesti u trenutku primanja neke informacije. Shvativsi da je sve relativno i beskonacno pomislih kako su sve teorije nastanka naseg svijeta tocne. Svi koji su mislili da je Zemlja ravna i zdusno branili taj stav bili su u pravu. Shvatila sam da su i oni koji su zastupali stav da je okrugla, sfericna ili kako god u pravu. Shvatila sam da svi mogu biti u pravu jer uglavnom svi imaju samo jednu, za sebe ispravnu tvrdnju u nekom trenutku, a trenutaka je puno, beskonacno. Shvatila sam da istina ovisi samo o onome tko ju prima, on odreduje da li je to moguce, da li je to ispravno ili ne. Mnogo puta sam probala sagledati i shvatiti postanak i nestanak. Razmisljajuci stvorila sam svoju teoriju, meni jako privlacnu, mozda tocnu, a mozda i ne. Iz nje je nastala ova prica.Sinulo mi je, kako se u nekim okolnostima Planet Zemlja moze dovesti u stanje velikog praska, neovisno od ostatka svemira i opcepriznatih pravila. Primijetila sam kako nas planet zivi u zajednici sa ostalima iz Suncevog sistema i slicnog je ponasanja, bar u zadnje vrijeme. Postoji mogucnost njegovog usisavanja u crnu rupu, u koju, ne znam ni nakon duljeg razmisljanja, ali moze se dogoditi. Oni koji su Zemlju zamisljali kao ravnu, mozda su bili djelomicno ili potpuno u pravu, mozda je stvarno takva bila, pa se zaokruglila. Uglavnom, svi su bili u pravu ili sada jesu, samo to jos nisu shvatili. Ispricati cu vam pricu koja ce sve to uciniti vjerojatnim.
Negdje davno, iza pet svemira zivjela je jedna Mala Zvijezda. Bila je jako tuzna i sama. Plakala je tako dugi niz godina, bivala sve manje sjajna, sve vise se povlaceci u sebe. Pregolema tuga se vise nije mogla zaustaviti. Nisu vise pomagale ni velike posiljke antidepresiva koje su beskonacni niz godina plutajuci svemirom isporucivane Maloj Zvijezdi. Od samoce povlacila se u sebe, njen zar je nestajao ugusen silnim suzama. Kako je ipak bila rijec o zvijezdi, pocela je nastajati crna rupa. Svi djelici poceli su se usukavati, nestajati prema crnilu. Nevidenom snagom rupa je usisavala, postavsi toliko velika i snazna da su u nju poceli upadati komadici nekih jako udaljenih zvijezda. Mala Zvijezda bijase sve sretnija i sretnija konacno dobivsi drustvo. No znala je da potonuce u mrak ne moze vise zaustaviti. Pregolema tuga bila je bespotrebna, no ta je spoznja dosla prekasno. Drustvo je stizalo, sada kada ona ima dovoljno snage privuci ih. Nacas je pomislila kako moze velikim htjenjem zaustiviti sirenje crne rupe, srce joj je naglo zatreptalo od te pomisli. No nije se moglo. Mala Zvijezda otisla je u mrak crne rupe sretna sto konacno ima drustvo. Nitko nije primijetio izletanje Srca Male Zvijezde snagom iz novonastalog uzitka. Odvojivsi se od mracne strane S.M.Z. zaplovilo je svemirom zadrzavsi snagu privlacnosti koju samo crna rupa moze imati. Tako je nastao prvi poremecaj.
Na nekom drugom mjestu, jako daleko od Male Zvijezde, zivjela je Zvijezda GX. Stalno se smijala odasiljajuci sretne poruke u svemir. Zabavljala je skoro citavu Galaksiju. Okolne Zvijezde iscekivale su njezine poruke sa nestrpljivoscu. Uljepsavala im je vrijeme. No njoj nitko nikada nije slao poruke. Dugo vremena je zabavljajuci sebe salama i posalicama, zabavljala okolinu. Cinivsi sebe sretnom, cinila je to i svojoj okolini. Ipak, glasno se smijati nije imala potrebe. Unutra, u sebi bila je mirna i zadovoljna. Nista posebno nije ocekivala od susjeda iz galaksije. U nekom trenutku primijetila je nepoznat signal, anomaliju koja se kretala prema njoj. Nenavikla primati proucavala je dugo njezinu putanju. Trebala je dosta cekati, nekako je bila spora. Sve vise preokupirana tom nepoznanicom zeljnije je iscekivala njen dolazak. Uzbudena iscekivanjem, ponekad je zaboravljala slati saljive poruke. Konacno, odjednom, signal je stigao. Stigla je saljiva poruka iz trece galaksije po redu. GX je bila dosta stara zvijezda, potpuno nenavikla na primanje poruka. Trajalo je tako dugo jer je poruka stigla iz daleka. Primivsi ju, pocela se grohotom smijati, sjecajuci se mladosti i dogadaja kojima se ona salila slavsi svoju poruku. Nije se mogla zaustaviti. LOL LOL LOL… Pocela je pulsirati, ispocetka malo, a onda sve vise i vise sve dok se prvi vanjski sloj nije odlijepio i otisao u svemir. I jos jedan malo kasnije.. I jos jedan jos kasnije.. Onda je dosla slijedeca poruka iz jos jedne galaksije. Zvijezda GX je odgovorila. Smijeh se polako smirivao, a GX je postala zadovoljnjija i sretnija od uobicajenog, no ne vise i euforicna. Nastavila je odasiljati i primati poruke uveseljavajuci sebe, okolinu i one daleke. Primljenima se posebno radovala, a stizale su sve cesce. Posjedovati strpljenje, truditi se, kad tad ti se vrati, spoznala je pravovremeno. Malo manja nego u mladosti, no svjesna ljepote dvostrane komunikacije, odasiljajuci i primajuci, nije zalila gubitak vanjskog sloja sjaja. Komunicirala je jos jako mnogo vremena. Slojevi, lagano sferni, skoro ravni, kao ljuske, odlijepljeni prvim naletom eksitacije izazvanom novim uzitkom, odletjevsi putovali su svemirom kroz galaksije noseci ljepotu smijeha i zabave GX mladosti. Tako je nastao drugi poremecaj.
Dogodio se prasak sasvim nenadano. Eksplozija koja je razdijelila citavu Zvijezdu na mnogo komada. Tako nesto bilo je za ocekivati. Ne moze se netko tako dugo napuhavati bez strasnih posljedica. Nije se dala dozvati pameti. Mislila je da je upila pamet svih galaksija. Najpametnija, najveca, najljepsa,…. Sama sebi vise nije znala koji naziv bi dala, a zvala se samo HVJK. Svi su odahnuli kad se raspala, nestalo je pritiska u okolini. Mogli su mirno dalje zivjeti svoju vjecnost. Ipak, iznenadili su se kad ih je obuzela kisa malih komada. Trgnuvsi se od silnih udaraca, kao od krupnije krupe nisu primijetili dva velika koja su izasla iz njihove galaksije naglo nestajuci u beskraju. Zvijezda HVJK je bila toliko puna sebe da se veliki komadi nisu uspjeli promijeniti eksplozijom. Putovali su odbojni, no medusobno se privlaceci, kao sto se svima svidaju slicni. Plutali su svemirima sve dalje od prvobitnog sazvjezda. Tako je nastao treci poremecaj.
Maleni patuljak QWERTY nalazio se na samom rubu galaksije. Bio je sretan gledajuci oko sebe, upijajuci znanja koja su u pregrstima stizala odasvud. Dobre stvari prenosio je okolini. Tu na rubu, sluzio je kao filter, kao obrana od loseg svim svojim zvijezdicama u susjedstvu. Gomila smeca i hrpa leteceg kamenja bijase jedina veca smetnja. Stalno su ga udarali meteoriti pomalo nagrizavsi i ostecujuci mu povrsinu. No on je bio predan svom bitku. Izdrzavao je sve kise padajucih cuda postojano, dalje skupljajuci informacije prenosio pozitivno. Sve je bilo u redu dok jednog dana nije naisao jedan ogroman, nadasve brz meteor koji ga je izbacio iz ravnoteze. QWERTY je od siline udarca prvo zadobio ogromnu pukotinu koja je nezaustavljivo rasla. Nije izdrzao, makar se jako trudio. Naprosto ga je raspolovio taj dodos. Izgubivsi ravnotezu, rascijepljen poceo je svoja dva puta, jedan lijevo i jedan desno, nasuprotno. Lijevi QWERTY je dosta dugo izdrzavao no putovanje nije bilo ono na sto je navikao pa se sve vise trosio i smanjivao. Desni QWERTY se raspao vrlo brzo na desetak dijelova koji su svaki krenuli na svoju stranu, neki konusnih oblika, a neki kao ostecene kugle. Neki vise sliceci na vrhove klaunovih sesira… Tako je nastao cetvrti poremecaj....
Sjecate se price o Romeu i Juliji ? Sigurno se sjecate, tu pricu svi znaju. Jedna zvjezdana legenda posve je identicna u svojoj biti nasoj opcepoznatoj prici. Moguce je kako je bas ona prototip svima nama poznate price. Moguce je, zvijezde su puno starije od nas. Prica o Romeu i Juliji je mozda samo prica o X-ici i Y-onu Shakespeare-ovski preradena i ispricana na nama prihvatljiv nacin. Par zvijezda, sasvim mladih, zaljubilo se na prvi odsjaj… necu vam pricati tu pricu, ionako ju znate.. no nepoznati dio je da su X-ca i Y-psilon uspjeli jedan drugog dodirnuti, od siline zajednickog sjaja sve je pregorilo. Zajedno su se najednom ugasili. Naprosto su se slijepili i sagorjeli. Naravno, sto bi drugo, zvjezdani put u crni tunel koji je vodio ka crnoj rupi se otvorio. Poceli su propadati neslucenom brzinom. No nisu imale uobicajen oblik te su stalno udarali u stijenke. Iznenada su osjetili promijenu. Nadovsi se u drugom tunelu, pogodili su bas u otvor za slucaj nuzde. Ugledali su bljesak na izlazu. Bijelo bljestavilo. Izasli su prakticno katapultirani u svjetlost od koje nista nisu mogli u prvi cas razabrati. Prvo vrijeme dezorijentirani odlucili su samo ici naprijed. Ubrzo su se poceli snalaziti i kretati sve vise svjesno odabranom putanjom. Put ih je vodio u druga sazvijezda. Tako je nastao x-ti poremecaj.
Mogla bih vam ispricati jos mnogo prica o poremecajima koji su se dogodili, beskonacno mnogo. I o onima koji ce se tek dogoditi. Nitko od nas ne sumnja, ili bolje receno vecina nas ne sumnja. Naprosto vjerujemo, mjesta sumnji ne bi smjelo biti. Bezbroj raznih prica i sudbina, sve razlicite, a istovremeno jednake. Bezbroj vjerovanja, bezbroj istina. Cemu sumnjati ?Svaka prica za sebe u svom realnom prostoru i vremenu predstavlja bezvremensku apsolutnu istinu. Sve ne bi mogle stati u ovu pricu jer ona nije beskonacna. .. A zanima nas i sto je bilo dalje… dakle..
Centralni dogadaj, nama najbitniji, dogodio se kad je vise lutajucih posljedica poremecaja doslo u nasu galaksiju. I to u isto vrijeme. Samo taj susret je bitan za nasu pricu. Susreli su se lagano lebdeci, osjecali privlacnost najmanjeg leteceg komada medu njima, Srca Male Zvijezde. Nevjerojatna privlacnost i snaga koja je iz njega izbijala opcinila je sve pristigle svemirske putnike. Svejedno je bilo iz kojeg vremena i prostora dolaze, kakva iskustva su putem upili, da li su poveli nekog Zvjezdostopera, naprosto je sve bilo svejedno. Nitko nije htio dalje. Srce Male Zvijezde imalo je magicnu privlacnost, dalje je pulsiralo, sto ih je bilo vise, sve jace. Zvalo ih je da mu se priblize. Blizina je pojacavala htjenje. Stvarali su sve vecu i vecu tvorevinu svojim svemirskim tijelima prepunim razlicitosti. Stapajuci se, mijesali su iskustva stecena u razlicitim prostorima i vremenima stvarajuci novu cjelinu, bivali sve tromiji. Poceli su kruziti oko Sunca formirajuci tvorevinu koja je sve vise licila na Planetu Zemlju. Svatko se uglavio na neko mjesto, savrsen Puzzle. Sjeverni i juzni Pol formirali su HVJK komadi, tako odbojni za sebi iste, a obicno privlacni suprotnima. Ostali su se porazmjestali kako je kome doslo, ponekad i jedan na drugom. Nisu pazili na svoju proslost i karaktere, Srce Male Zvijezde bilo je jedino sto ih je vezivalo. Masa je bivala sve veca. Ako se pojavila pokoja neravnina ispunile su je suze srece Srca Male Zvijezde. Mora, slane suze, proizvod centra Planete vezivao je svemirske putnike svojom voljom ukotvljene na doku Srca Male Zvijezde... Tako je pocela svoj zivot Planeta Zemlja. Nastao je 10 na x-tu poremecaj po redu, s tim da je x beskonacan broj. Nakon prve srece poslije sjedinjenja uslijedio je turbulentan period. Samotni putnici privikavali su se jedni na druge, ponekad svadajuci se, ponekad ljubeci. Ipak su bili tako razliciti, naizgled nespojivi u vremenu i prostoru. Zvjezdostoperi su spasavali situaciju. Sve vise su putovali sa jednog dijela na drugi pricajuci novoupoznatima dogodovstine i iskustva prijasnjih domacina. Trebalo je dosta vremena da Oni Koji Su Obozavali Srce Male Zvijezde pocnu postovati jedni druge. Zvjezdostoperi su u tome odigrali kljucnu ulogu. No, kao sto smo i sami svjesni dug je put do apsolutnog uspjeha Zvjezdostopera. Ja ne sumnjam u njihovu upornost i volju, a mozda spadam u njima slicne, ili mozda ne. Sve je istina. Zelja mi je samo da Srce Male Zvijezde zadrzi svoju beskonacnu privlacnost i pokloni nam potrebno vrijeme kako bi Samotnjaci shvatili da jedino kao cjelina mogu ostati ukotvljeni na dokovima Srca Male Zvijezde. Ova prica nema kraj ni pocetak. Ovakvih prica ima beskraj. Poremecaja ima beskraj. Ovisi samo kako ih promatramo. Ovisi samo kako dozivljavamo kraj i kako dozivljavamo pocetak.I sto je u stvari kraj ? Mozda nov pocetak ? Ili je pocetak mozda, novi kraj ?Mogucnosti su beskrajne, predvidive, nepredvidive i mijesane. Treba zaboraviti vrijeme i prostor, naprosto zivjeti SADA ma u kojem vremenu ili prostoru to bilo.
Na kraju ili na pocetku ne smijemo zaboraviti mogucnost pojave poremecaja 10 na (x+1) gdje je x beskonacan broj. Ako se dogodi, ceka nas dugo lutanje kroz galaksije na krhotinama nase planete dok se ponovo ne ukotvimo. Mozda je to dobro ili mozda nije. Sve je istina. Stvar je samo kako na nju gledamo sada.

** Zbog redoslijeda poremecaja, za Planetu Zemlju broj 10 je povijesno vazan broj. Zato je postao baza svih sadasnjih brojeva. Dugo je trebalo da se to shvati, no konacno je dekadni sistem na Planeti Zemlji prihvacen kao bazni, sto je jedan od glavnih dokaza u autenticnost ove price – opaska Aut.