petak, 20. svibnja 2011.

Tudman je bio bolesnik


MARTIN ŠPEGELJ, STOŽERNI GENERAL HV-a U MIROVINI
Objavljeno u: Feral, 19.06.2001

VELIKA PLJAČKA

     - U veljači 1991. Tuđman vas je uklonio iz posla nabavljanja oružja. Zašto?
     - Nakon njegove odluke o mom uklanjanju iz tog posla u Hrvatsku se puna četiri mjeseca nije uvezao ni jedan komad ozbiljnijeg oružja. Tuđman se, naime, bio dogovorio s Miloševićem i Kadijevićem da obustavi naoružavanje, a oni ga zauzvrat neće napadati. I zato sam ja sklonjen iz tog posla.
     - Potom posao kupovine oružja od 1992. naovamo pada u ruke Gojka Šuška. Imate li uvida o kolikim je tu financijskim malverzacijama bilo riječi?
- Oružje se u to vrijeme počelo kupovati gotovinom i čitava je ta priča sumnjiva od početka do kraja. Potrošena su golema sredstva, a najviše je potrošeno na artiljerijsku municiju koja je išla u Bosnu. Tu se kriju velike pljačke i malverzacije i ta je priča dosad potpuno neizviđena, ali uopće ne sumnjam da su sve o tome znali Tuđman i Šušak. Inače, negdje od sredine 1991. uopće nisam inzistirao na uvozu oružja. Inzistirao sam, naime, na tome da se uzme oružje iz skladišta JNA i problem bi bio riješen.
     - A nije vas u tom slučaju bilo strah eventualne intervencije JNA iz Srbije i Bosne?
     - Mene strašno smeta kad se kaže: “A što da je Srbija krenula!?” Pa ona je krenula sa svim raspoloživim snagama, ali Srbi nisu bili spremni za gubljenje glava izvan Srbije. Kadijević je pokrenuo sve snage, no JNA nije, kao višenacionalna vojska, mogla voditi unutrašnji rat.  

.......                                              .....

    - Smatrate, dakle, da se rat na prostoru bivše Jugoslavije mogao izbjeći jedino stvaranjem oružane ravnoteže?
     - Na tlu bivše Jugoslavije rat se nikako nije mogao izbjeći uspostavom političke ravnoteže ili pritiskom velikih sila. Jedino je u obzir dolazio oružani balans, pa tek onda pregovori sa srpskim pobunjenicima, kojima je trebalo ponuditi da nastave život u svojim kućama i na svojoj zemlji, te im usput obećati obračun s ešalonom neoustaša koji je postojao i sve više bujao u Hrvatskoj. Samo se tako nešto moglo napraviti.
 
     - Oružanu ravnotežu bilo je, po vama, moguće ostvariti isključivo napadom na vojarne JNA u Hrvatskoj i zaplašivanjem armijskoga kadra što se nalazio u ovoj zemlji?
     - Poznato je da nema rata kad se dvije strane jednako boje jedna druge i to nije nikakva moja strategija, nego je to opće poznato u vojnoj strategiji. Međutim, što se tiče uspostavljanja ravnoteže, najvažnija stvar bila je organizacija vojske, jer je u obrambenom ratu puno važnija motivacija i ustroj vojske od količine i vrste oružja kojim se raspolaže. Oružje u takvim prilikama nikad nije problem. Na kraju krajeva, ja sam još 1990. uvezao oko 30 tisuća komada oružja. Drugi korak u naoružavanju trebalo je biti oduzimanje oružja iz skladišta JNA i to nije trebao biti nikakav problem, jer ta skladišta nitko nije ozbiljno čuvao, uostalom, s bitnim zakašnjenjem to smo i učinili.


http://savjest.com/intervju.php?s_vjest_id=2271&title=intervjui%3Aintervju%3Atudman-je-bio-bolesnik

Nema komentara:

Objavi komentar