Nedelja. Tisina. Tamaris mirise opojno. Nisam na moru. Oduvijek sam u vrtu imala tamaris. U Zagrebu. Kad se preselim, posaditi cu ga ponovo. Danas razmisljam o svom gradu, zapustenom od vlastitih gradana, devastiranom od suludog gradonacelnika..
Od seljaka.. Iskreno, nemam nista protiv seljaka. Ali imam protiv seljaka koji postane gradonacelnik Zagreba. I gradana, koji umjesto da rade ono sto cijeli svijet radi.. naprave od grada selo. Zelja za pjevom pticica i ranovecernjom tisinom rjesava se statusno. Oni koji si to mogu priustiti odlaze u bolje kvartove i kupuju kuce sa vrtovima. Drugi ostaju u gradu, u Zgradama. U novijim naseljima prepunim ranojutarnje cike djece sa obliznjeg igralista. Huka prometnice, tamo iza coska. One glavne. I kave u podnozju zgrade. Uz kruh i novine.
Centar grada je sasvim nesto drugo. On je zajednicki. Zivi danju i nocu. Subotom plac, onako, kad trebas i kad ne trebas. Pa kava s prijateljima. Setnja po Dolcu. Vreva na Trgacu.
Navecer kazaliste, koncert, pice poslije. Pice bez potrage za otvorenim kaficem. Poznate face. Jer milijunski grad se pozna. Ako sretnes nekog, ide se dalje. Mozda negdje netko svira. Tu u blizini.
Ovo nije slika Zagreba. Zagreb je grad u kojem ne mozes otici na Dolac, jer se nemas gdje parkirati. Ni za plac, a kamoli za ispijanje pica. Prva zona, sat vremena. Nije dovoljno ni za grincajg, pa cross do auta natrag. Na pice nitko nije ni mislio. Zagrepcani su postali ljudi iz kvartova. Centar je za politicare i goste, kao i Gornji Grad, no oni ne idu na plac. Ne piju kavu gledajuci prolaznike. A ako i piju, nisu Zagrebcani, uglavnom. Ne zato sto ovdje ne zive, nego zato su mozgom daleko od ovog grada.
Fascinira me posebna pojava. Devastacija vrijednosti. Gradonacelnik Zagreba je netko tko beskrajno voli trcati po Medvednici, no nikad ga nisam primijetila u gledalistu sasvim obicog kazalista. Tek toliko da zadovolji malu kulturnu potrebu. One sponzorirane predstave, za slikanje, sa kartama koje se ne kupuju.. to ne racunam. A i tamo ne proborave od uvertire do zadnjeg bisa. Tek toliko, koliko je potrebno za snimak.
Potreba za tako losim zagrebackim govorom, za ismijavanjem istog.. Dobro, kazu ljudi da ne ismijava, nego ne moze drugacije. Pa pobogu, zar nikome nije cudno sto ni Hrvatski ne zna? Bar ne suvislo. Bar ne sa naglaskom koji je domacinu priroden. A Zagrepcani su ga birali. Imamo li mi Zagrebcane u Zagrebu ?
Mozda su izumrli. Znate, ne radi se tu bas o Zagrebcanima. Ja mislim da su Gradani izumrli. Da li su i bili ikad ? Malo cudno razmisljanje, zar ne? Ali nije. Jer kako drugacije objasniti odabir divljeg covjeka u dva mandata. Covjeka koji apsolutno ne poznaje gradske potrebe i gradski zivot. Covjeka koji je cijeli Grad poslao na spavanje u 11 sati navecer. Covjeka, u cijoj moci je bilo sve, a on je izgradio los i falican nogometni stadion, birtijasu pomogao da bude manager gradskog kluba, preorao pola sljemena za cetiri dana skijanja. Covjeka koji, cini mi se, nikad nije po svojoj slobodnoj volji bio u kazalistu i na izlozbi. Covjeka, koji je centar grada zatvorio gradanima. Garantirano covjeka, koji ne zna kako je bio lijep pogled na krovove donjeg grada sa vidikovca pored uspinjace. Covjeka, koji nije bio na Gricu i prosetao setnjicom terase kule. Covjeka, koji ne zna gradanski, ni auto voziti.
Covjeka, ponavljam, kojeg su dva puta birali da bi devastirao grad od gradana i ismijao njihov lokalni jezik. Seljaka, koji ni to vise nije. Pijavice, koja se zalijepila i ne pusta, makar je krvi davno nestalo u zilama Grada.
Koliko god kritizirali Bandica, treba popljuvati i sve one koji su mu dali podrsku da zatvori ovce u torove kad padne mrak.
Ovom gradu su potrebni gradani. Uostalom, kao i svakom gradu. Prometnice, gradski prevozi, sretanje u kazalistima, kava u poznatom i domacem okruzenju. Oporavak. Gradski Arhitekt..
E, sad smo dosli do onog, istinski potrebnog. Do gradskog Arhitetkta. Do covjeka koji ce svoj arhitektonski zivot posvetiti svome gradu. Koji nece dozvoliti da svaki novoodabrani gradonacelnik odreduje kako grad treba izgledati. Koji nece dozvoliti, bankrot grada na investicijama koje ga unakazuju.
Nama ne treba samo Novi Gradonacelnik. Nama je nuzno potreban Gradski Arhitekt. Covjek koji ce Urbanu sredinu ponovo urbanizirati.Vratiti grad u Zagreb.
Zagreb je Grad. Bar je bio. Trebali bi se svi zajedno boriti za povratak gradskog u Grad.
Dobro vam jutro, Gradani..
Jel' vas uopce jos ima?
Od seljaka.. Iskreno, nemam nista protiv seljaka. Ali imam protiv seljaka koji postane gradonacelnik Zagreba. I gradana, koji umjesto da rade ono sto cijeli svijet radi.. naprave od grada selo. Zelja za pjevom pticica i ranovecernjom tisinom rjesava se statusno. Oni koji si to mogu priustiti odlaze u bolje kvartove i kupuju kuce sa vrtovima. Drugi ostaju u gradu, u Zgradama. U novijim naseljima prepunim ranojutarnje cike djece sa obliznjeg igralista. Huka prometnice, tamo iza coska. One glavne. I kave u podnozju zgrade. Uz kruh i novine.
Centar grada je sasvim nesto drugo. On je zajednicki. Zivi danju i nocu. Subotom plac, onako, kad trebas i kad ne trebas. Pa kava s prijateljima. Setnja po Dolcu. Vreva na Trgacu.
Navecer kazaliste, koncert, pice poslije. Pice bez potrage za otvorenim kaficem. Poznate face. Jer milijunski grad se pozna. Ako sretnes nekog, ide se dalje. Mozda negdje netko svira. Tu u blizini.
Ovo nije slika Zagreba. Zagreb je grad u kojem ne mozes otici na Dolac, jer se nemas gdje parkirati. Ni za plac, a kamoli za ispijanje pica. Prva zona, sat vremena. Nije dovoljno ni za grincajg, pa cross do auta natrag. Na pice nitko nije ni mislio. Zagrepcani su postali ljudi iz kvartova. Centar je za politicare i goste, kao i Gornji Grad, no oni ne idu na plac. Ne piju kavu gledajuci prolaznike. A ako i piju, nisu Zagrebcani, uglavnom. Ne zato sto ovdje ne zive, nego zato su mozgom daleko od ovog grada.
Fascinira me posebna pojava. Devastacija vrijednosti. Gradonacelnik Zagreba je netko tko beskrajno voli trcati po Medvednici, no nikad ga nisam primijetila u gledalistu sasvim obicog kazalista. Tek toliko da zadovolji malu kulturnu potrebu. One sponzorirane predstave, za slikanje, sa kartama koje se ne kupuju.. to ne racunam. A i tamo ne proborave od uvertire do zadnjeg bisa. Tek toliko, koliko je potrebno za snimak.
Potreba za tako losim zagrebackim govorom, za ismijavanjem istog.. Dobro, kazu ljudi da ne ismijava, nego ne moze drugacije. Pa pobogu, zar nikome nije cudno sto ni Hrvatski ne zna? Bar ne suvislo. Bar ne sa naglaskom koji je domacinu priroden. A Zagrepcani su ga birali. Imamo li mi Zagrebcane u Zagrebu ?
Mozda su izumrli. Znate, ne radi se tu bas o Zagrebcanima. Ja mislim da su Gradani izumrli. Da li su i bili ikad ? Malo cudno razmisljanje, zar ne? Ali nije. Jer kako drugacije objasniti odabir divljeg covjeka u dva mandata. Covjeka koji apsolutno ne poznaje gradske potrebe i gradski zivot. Covjeka koji je cijeli Grad poslao na spavanje u 11 sati navecer. Covjeka, u cijoj moci je bilo sve, a on je izgradio los i falican nogometni stadion, birtijasu pomogao da bude manager gradskog kluba, preorao pola sljemena za cetiri dana skijanja. Covjeka koji, cini mi se, nikad nije po svojoj slobodnoj volji bio u kazalistu i na izlozbi. Covjeka, koji je centar grada zatvorio gradanima. Garantirano covjeka, koji ne zna kako je bio lijep pogled na krovove donjeg grada sa vidikovca pored uspinjace. Covjeka, koji nije bio na Gricu i prosetao setnjicom terase kule. Covjeka, koji ne zna gradanski, ni auto voziti.
Covjeka, ponavljam, kojeg su dva puta birali da bi devastirao grad od gradana i ismijao njihov lokalni jezik. Seljaka, koji ni to vise nije. Pijavice, koja se zalijepila i ne pusta, makar je krvi davno nestalo u zilama Grada.
Koliko god kritizirali Bandica, treba popljuvati i sve one koji su mu dali podrsku da zatvori ovce u torove kad padne mrak.
Ovom gradu su potrebni gradani. Uostalom, kao i svakom gradu. Prometnice, gradski prevozi, sretanje u kazalistima, kava u poznatom i domacem okruzenju. Oporavak. Gradski Arhitekt..
E, sad smo dosli do onog, istinski potrebnog. Do gradskog Arhitetkta. Do covjeka koji ce svoj arhitektonski zivot posvetiti svome gradu. Koji nece dozvoliti da svaki novoodabrani gradonacelnik odreduje kako grad treba izgledati. Koji nece dozvoliti, bankrot grada na investicijama koje ga unakazuju.
Nama ne treba samo Novi Gradonacelnik. Nama je nuzno potreban Gradski Arhitekt. Covjek koji ce Urbanu sredinu ponovo urbanizirati.Vratiti grad u Zagreb.
Zagreb je Grad. Bar je bio. Trebali bi se svi zajedno boriti za povratak gradskog u Grad.
Dobro vam jutro, Gradani..
Jel' vas uopce jos ima?
