petak, 1. srpnja 2011.

Strah kao nerjesiv problem hrvatske malogradanstine

Hrvatsko drustvo je bilo i ostalo drustvo straha.
Jer, hrvatska malogradjanstina zamislja gradjanina kao nekog tko zivi u urbanoj sredini, tko je rodjen od gradjanina sto je feudalna logika. Nepismeni kauboj u westernu postaje uzor moderna pojma gradjanina onoga trenutka kad kaci serifsku zvijezdu i brani od linca zlog ubojicu, iako zna da je on ubojica, i spreman je poginuti i cak ubiti. Zbog cega? Zbog apstraktne, beskonacne vrijednosti zakona. To je rodno mjesto gradjanina, a ne puko hodanje po Jelacic placu i pijenje kava. To je taj moment straha od rizika kojeg se covjek, ostavljen od Boga, drzave, sigurne pozicije, nacionalne kulture i ideologija, da bi opstao, mora osloboditi. Drustva koja ne mogu reproducirati tu gradjansku hrabrost, osudjena su na retardiranje, regresiju i odumiranje, i moraju nestati.

Reci cu to ilustracijom: ono sto je smijesno kod Franje Tudjmana, kojeg cesto pokusavaju prikazati kao ridikula, zapravo je vrlo osmisljeno. Prije rata Tudjman je u Becu objasnio zapadnom svijetu cijeli problem nastanka komunizma, nacionalizma i ostaloga, ujedno objasnivsi i vlastiti identitet. 

On je rekao: Komunisticki pokreti samostalno su uspjeli samo ondje gdje su se povezali s nacionalnim pokretima. 

U tom trenutku Franjo Tudjman je rekao: Da, naravno, ja sam bio komunisticki general jer sam oduvijek bio nacionalist. 

On je uspostavio genijalni kontinuitet s vlastitom prosloscu. To znaci, Franji Tudjmanu narod pljesce ne zato sto je prekinuo s komunizmom, nego zato sto je nastavio pricu, a nastavio je pricu zato sto su se ljudi identificirali ne s Franjom Tudjmanom koji je bio u zatvoru i patio zbog komunizma, nego zato sto su se prepoznali u svom konformizmu s Franjom Tudjmanom. 

Franjo Tudjman je prvi i najveci konformist i po tome je narod glasao za njega. Dakle, upravo su konformizam i strah ono sto se kao medij identifikacije uspostavlja izmedju nacije i njenog vodje. 

Takodjer, ljudi ne idu masovno u crkve jer su naglo poceli vjerovati u Boga i zato sto su vrijednosti vjere u Boga postale vazne i dominantne, nego idu u crkvu iz straha i konformizma. 

Religija i crkva u danasnjem hrvatskom drustvu zivi od tog straha, a ne od nagle autenticne vjere u Boga. zivi kao mjesto najjednostavnijeg ideoloskog konformizma sto je, dakako, nesreca za vrijednosti koje bi ta crkva trebala posredovati. Vjera danas propada vise nego ikada prije. 

Cinjenica da mase plaze po crkvama samo je argument najdublje krize religije.


http://arkzin.net/bb/intervws/vijenac.htm

Nuzna je radikalna promjena postojećeg stanja

BORIS BUDEN: Odmah da se razjasnimo. Moj stav nikada nije bio, kao što nije ni sada, nepristran. Objektivnost me ne zanima. Što uopće znači biti objektivan kad je riječ o onome što se dogodilo devedesetih kod nas – a što ni u kom slučaju nisu bile nikakve revolucionarne promjene, nego naprotiv, najcrnja reakcionarna regresija? Je li objektivnost u tome da se kaže da su svi bili pomalo žrtve, a pomalo zločinci? Objektivnost i nepristranost nije ništa drugo nego ta apstraktna, banalna distanca koja i nije nikakav stav. Meni se, dakle, od samog početka naš nacionalizam zgadio i to najprije srpski koji je prvi počeo, a potom hrvatski koji mi je bio najbliži, kojeg sam doživljavao kao nešto svoje, kao, da tako kažem, govno u vlastitom tanjuru.
Otpočetka nisam imao razumijevanja za taj svjetonazor, za taj ideološki, politički i moralni stav. Ne zato jer je nacionalizam posvuda i u svakoj povijesnoj situaciji nešto loše. Antikolonijalistički pokreti uvijek su bili i nacionalistički, ali naši nacionalizmi ne mogu se odvojiti od svoje rasističke i fašističke motivacije. Ona nije nikakva devijacija na zdravoj slobodarskoj volji naroda, nego sama srž naših nacionalističkih projekata. Zato etničko čišćenje nije bilo sredstvo da se ostvari nacionalni cilj, nego sam taj cilj. Koji je uglavnom i postignut. Sve ostalo, sve priče o nacionalnoj slobodi i suverenosti obična su obmana. Nitko više nije na ovim teritorijama ni slobodan ni suveren, a u budućnosti će to biti još i manje. Svi ti izginuli ljudi, izgubili su glavu nizašto.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=421893

četvrtak, 30. lipnja 2011.

Peščanik - Konzervativizam, prvi ili posljednji stadij nacionalizma?

Fenomenalan tekst.. o povijesti balkanskih naroda, stvarnoj povijesti, onoj koja se odvijala u nasim glavama. U glavama ljudi koje su dozivljavale eksploziju. Onima koje su mislile inplozijom sve vratiti u staro stanje te freneticno i euforicno krenuli ..

kamo?

iskreno, mislim da nisu imali pojma. Mentalne i seksualne slobode, otvaranje svijeta financijskih zelja .. toliko ih je prestravio da su potpuno samoorgazmickim nacinom navalili u novo vrijeme i novi prostor, zatvarajuci ga u crnu kutiju proslosti.

procitajte, dugacak tekst.. lud tekst, o potpuno suludim ljudima..

vidjela sam ih, jesu, takvi su bili.. opsesijom prihvatili nacionalizam, laznu tradiciju, izmisljene povijesne vrijednosti da bi sprijecili vlastitu buducnost koja ih je sasvim preplasila i uzasnula. Pa su se vratili dobrovoljno u proslost


Peščanik - Konzervativizam, prvi ili posljednji stadij nacionalizma?

Peščanik - Dablinska deklaracija o sekularizmu i mestu religije u javnom životu

Peščanik - Dablinska deklaracija o sekularizmu i mestu religije u javnom životu