petak, 1. srpnja 2011.

Strah kao nerjesiv problem hrvatske malogradanstine

Hrvatsko drustvo je bilo i ostalo drustvo straha.
Jer, hrvatska malogradjanstina zamislja gradjanina kao nekog tko zivi u urbanoj sredini, tko je rodjen od gradjanina sto je feudalna logika. Nepismeni kauboj u westernu postaje uzor moderna pojma gradjanina onoga trenutka kad kaci serifsku zvijezdu i brani od linca zlog ubojicu, iako zna da je on ubojica, i spreman je poginuti i cak ubiti. Zbog cega? Zbog apstraktne, beskonacne vrijednosti zakona. To je rodno mjesto gradjanina, a ne puko hodanje po Jelacic placu i pijenje kava. To je taj moment straha od rizika kojeg se covjek, ostavljen od Boga, drzave, sigurne pozicije, nacionalne kulture i ideologija, da bi opstao, mora osloboditi. Drustva koja ne mogu reproducirati tu gradjansku hrabrost, osudjena su na retardiranje, regresiju i odumiranje, i moraju nestati.

Reci cu to ilustracijom: ono sto je smijesno kod Franje Tudjmana, kojeg cesto pokusavaju prikazati kao ridikula, zapravo je vrlo osmisljeno. Prije rata Tudjman je u Becu objasnio zapadnom svijetu cijeli problem nastanka komunizma, nacionalizma i ostaloga, ujedno objasnivsi i vlastiti identitet. 

On je rekao: Komunisticki pokreti samostalno su uspjeli samo ondje gdje su se povezali s nacionalnim pokretima. 

U tom trenutku Franjo Tudjman je rekao: Da, naravno, ja sam bio komunisticki general jer sam oduvijek bio nacionalist. 

On je uspostavio genijalni kontinuitet s vlastitom prosloscu. To znaci, Franji Tudjmanu narod pljesce ne zato sto je prekinuo s komunizmom, nego zato sto je nastavio pricu, a nastavio je pricu zato sto su se ljudi identificirali ne s Franjom Tudjmanom koji je bio u zatvoru i patio zbog komunizma, nego zato sto su se prepoznali u svom konformizmu s Franjom Tudjmanom. 

Franjo Tudjman je prvi i najveci konformist i po tome je narod glasao za njega. Dakle, upravo su konformizam i strah ono sto se kao medij identifikacije uspostavlja izmedju nacije i njenog vodje. 

Takodjer, ljudi ne idu masovno u crkve jer su naglo poceli vjerovati u Boga i zato sto su vrijednosti vjere u Boga postale vazne i dominantne, nego idu u crkvu iz straha i konformizma. 

Religija i crkva u danasnjem hrvatskom drustvu zivi od tog straha, a ne od nagle autenticne vjere u Boga. zivi kao mjesto najjednostavnijeg ideoloskog konformizma sto je, dakako, nesreca za vrijednosti koje bi ta crkva trebala posredovati. Vjera danas propada vise nego ikada prije. 

Cinjenica da mase plaze po crkvama samo je argument najdublje krize religije.


http://arkzin.net/bb/intervws/vijenac.htm

Nema komentara:

Objavi komentar