Strah, jedino cega se moramo bojati?..
Sloboda je ono sto je meni sveto u zivotu. Ne neka posebna, uzvisena ili anarhisticna sloboda. Moja sveta sloboda je ona, koja mi daje pravo na vlastito Ja. Na individuu koja je sposobna odlucivati, razmisljati, sanjati i onda snositi posljedice svega toga. Dobro mi to ide, cini mi se, makar sam par puta vec dobro lupnula glavom u zid. No zid nije nikad bio nepremostiv. Ili je puko ili su se vrata negdje odskrinula. Dobro, malo je i glava nastradala, no tri puta puhnes, pa prode.
Radost zivota je ono sto tjera dalje, onih stotinu stvari koje jos nisi stigao napraviti, dati ili primiti. Jako bitno, naci radost u davanju. Ona je kudikamo snaznija od one kad primamo. Davati, a ostati svoj.
Postivati ljudske norme, ali ne biti im rob. To bi bila slijedeca bitna stvar za slobodu Individue. Ne bojati se svojih zelja i htjenja, shvatiti da ono sto je tebi dobro i ispravno, nekom drugom ne mozes postavljati kao pravilo. Shvatiti kako ste oboje u pravu, jer nema apsolutne i univerzalne ispravnosti. Ispravnost je individualna.
Ne bojati se sebe, svoje nemoci, neuspjeha. Nema uspjeha i neuspjeha ako imas svoje Ja, ako znas sto ti je najbitnije u zivotu. Davno sam shvatila kako je imati sebe i dati sebe, osnova koja brise strah od nepoznatog, nedokucenog. Jer kamo god da ides, i kamo god stigao, ostaje jedna poznata stvar, a to si ti, Individua. Ako ona nestane, nemas nista. Izbrisana ti je radost zivota, htijenja, zelje, sreca. Nema nikog oko tebe, ako nema tebe samog.
Okolina u kojoj zivis moze pomoci ili odmoci, no nije presudna. Zivot je u nama. U onima jako bliskima oko nas. No i oni se zrcale u nama, dakle bliski nisu okolina, to je nas slobodan odabir. Okolina je ulica, grad, drzava.. poznanici i kolege.. koji su vazni, no ni oni za Indivudu ne postoje ako nema nje same bar malo. Stvarno slobodna osoba bira ili mijenja svoju okolinu, vec kako je prilika. Slobodan covjek voli kad se o njemu netko brine, ne sputavajuci ga bespotrebnim i glupim uzusima. Uzusima postavljenim da bi postajali, a ne zato sto imaju stvarnu vrijednost, eticku i moralnu, ljudsku.
Danas sam intervju sa Z. Baumanom par puta procitala, vracajuci se i odlazeci zamisljena, pa se ponovo vracajuci temi ili nekoj svojoj digresiji na nju. Beskrajno razmisljanje o slobodi i strahu. I znam kako je u pravu. Sloboda je strasna. Sloboda je strah za mnoge koji nemaju dovoljno "ja". Individualnost je uzas zivota, beskrajna samoca za neslobodne duse. Sto sutra? ..ako sutra nema pravila, a nema ih tko ni postaviti. Sto danas? Ciji sam, ako nisam svoj? Pripadnost necem daje odredenje koje neslobodnima nedostaje. Sputavanjem u okvire propisane zajednicom (drzavom) dobivaju potreban identitet. Identitet "kolektivnog Ja". Svrhu postojanja, nacin zivota, razmisljanja. Krivca za promasaje. "Udruzeno Ja" je snaznije od "Izgubljenog Ja". Strah od vlasite greske se gubi, a sloboda sputanih raste. Postoji netko tko se brine o strahovima, zajednica. Nacija, drzava, grad.. ulica.. uvrijezeno drustvo. "Kolektivna odgovornost" dobrovoljnim otudenjem osobne slobode brise strah od osobne greske. Tako se strah od djelovanja i odgovornost nakon djelovanja rasprsuje i sputan covjek postaje kolektivno slobodan, ako takva sloboda uopce postoji. No mnogi ju vole, a ono sto se voli, postoji.
Strah je ono cega se trebamo bojati. On je taj koji nas sputava.
Kad uspijemo pronaci stvarni uzrok vlastitog straha mozemo poceti borbu za slobodu u tom jednom segmentu zivota. Pobjede nad vlastitim strahovima beskrajno su teske i nevjerojatno mamljive. Svaka slijedeca nosi novi djelic nesputanosti i slobode, ali i nove obaveze prema vlastitom "Ja". Bitno je znati svoju mjeru izdrzljivosti, dobro procjeniti tempo po svojim mocima. Bitno je imati "vlastito Ja" prije nego krenes u bitku za "slobodno vlastito Ja".
Strah je ono cega se trebamo bojati. On je taj koji nas sputava.
Sloboda je slatka i opojna, ali samo za one koji su sasvim sigurni u posjedovanje "vlastitog Ja".
Za sve ostale postoji sreca u "kolektivnoj slobodi", koja daje sputano vlastito ne-ja, ali i slobodu od potpune odgovornosti prema sebi i okolini.
Sloboda je ono sto je meni sveto u zivotu. Ne neka posebna, uzvisena ili anarhisticna sloboda. Moja sveta sloboda je ona, koja mi daje pravo na vlastito Ja. Na individuu koja je sposobna odlucivati, razmisljati, sanjati i onda snositi posljedice svega toga. Dobro mi to ide, cini mi se, makar sam par puta vec dobro lupnula glavom u zid. No zid nije nikad bio nepremostiv. Ili je puko ili su se vrata negdje odskrinula. Dobro, malo je i glava nastradala, no tri puta puhnes, pa prode.
Radost zivota je ono sto tjera dalje, onih stotinu stvari koje jos nisi stigao napraviti, dati ili primiti. Jako bitno, naci radost u davanju. Ona je kudikamo snaznija od one kad primamo. Davati, a ostati svoj.
Postivati ljudske norme, ali ne biti im rob. To bi bila slijedeca bitna stvar za slobodu Individue. Ne bojati se svojih zelja i htjenja, shvatiti da ono sto je tebi dobro i ispravno, nekom drugom ne mozes postavljati kao pravilo. Shvatiti kako ste oboje u pravu, jer nema apsolutne i univerzalne ispravnosti. Ispravnost je individualna.
Ne bojati se sebe, svoje nemoci, neuspjeha. Nema uspjeha i neuspjeha ako imas svoje Ja, ako znas sto ti je najbitnije u zivotu. Davno sam shvatila kako je imati sebe i dati sebe, osnova koja brise strah od nepoznatog, nedokucenog. Jer kamo god da ides, i kamo god stigao, ostaje jedna poznata stvar, a to si ti, Individua. Ako ona nestane, nemas nista. Izbrisana ti je radost zivota, htijenja, zelje, sreca. Nema nikog oko tebe, ako nema tebe samog.
Okolina u kojoj zivis moze pomoci ili odmoci, no nije presudna. Zivot je u nama. U onima jako bliskima oko nas. No i oni se zrcale u nama, dakle bliski nisu okolina, to je nas slobodan odabir. Okolina je ulica, grad, drzava.. poznanici i kolege.. koji su vazni, no ni oni za Indivudu ne postoje ako nema nje same bar malo. Stvarno slobodna osoba bira ili mijenja svoju okolinu, vec kako je prilika. Slobodan covjek voli kad se o njemu netko brine, ne sputavajuci ga bespotrebnim i glupim uzusima. Uzusima postavljenim da bi postajali, a ne zato sto imaju stvarnu vrijednost, eticku i moralnu, ljudsku.
Danas sam intervju sa Z. Baumanom par puta procitala, vracajuci se i odlazeci zamisljena, pa se ponovo vracajuci temi ili nekoj svojoj digresiji na nju. Beskrajno razmisljanje o slobodi i strahu. I znam kako je u pravu. Sloboda je strasna. Sloboda je strah za mnoge koji nemaju dovoljno "ja". Individualnost je uzas zivota, beskrajna samoca za neslobodne duse. Sto sutra? ..ako sutra nema pravila, a nema ih tko ni postaviti. Sto danas? Ciji sam, ako nisam svoj? Pripadnost necem daje odredenje koje neslobodnima nedostaje. Sputavanjem u okvire propisane zajednicom (drzavom) dobivaju potreban identitet. Identitet "kolektivnog Ja". Svrhu postojanja, nacin zivota, razmisljanja. Krivca za promasaje. "Udruzeno Ja" je snaznije od "Izgubljenog Ja". Strah od vlasite greske se gubi, a sloboda sputanih raste. Postoji netko tko se brine o strahovima, zajednica. Nacija, drzava, grad.. ulica.. uvrijezeno drustvo. "Kolektivna odgovornost" dobrovoljnim otudenjem osobne slobode brise strah od osobne greske. Tako se strah od djelovanja i odgovornost nakon djelovanja rasprsuje i sputan covjek postaje kolektivno slobodan, ako takva sloboda uopce postoji. No mnogi ju vole, a ono sto se voli, postoji.
Strah je ono cega se trebamo bojati. On je taj koji nas sputava.
Kad uspijemo pronaci stvarni uzrok vlastitog straha mozemo poceti borbu za slobodu u tom jednom segmentu zivota. Pobjede nad vlastitim strahovima beskrajno su teske i nevjerojatno mamljive. Svaka slijedeca nosi novi djelic nesputanosti i slobode, ali i nove obaveze prema vlastitom "Ja". Bitno je znati svoju mjeru izdrzljivosti, dobro procjeniti tempo po svojim mocima. Bitno je imati "vlastito Ja" prije nego krenes u bitku za "slobodno vlastito Ja".
Strah je ono cega se trebamo bojati. On je taj koji nas sputava.
Sloboda je slatka i opojna, ali samo za one koji su sasvim sigurni u posjedovanje "vlastitog Ja".
Za sve ostale postoji sreca u "kolektivnoj slobodi", koja daje sputano vlastito ne-ja, ali i slobodu od potpune odgovornosti prema sebi i okolini.
Draga, ovo ću iščitavati češće. Kad me uhvati strah, recimo. Jako je dobar tekst, ne samo kao tekst samopomoći. Mudrice <3
OdgovoriIzbrišinina je sve rekla
OdgovoriIzbriši