Osjecaj..

August 8, 2013 at 5:42pm

Vidis... a ja stalno imam osjecaj da cemo opet nespremni docekati jer naprosto ne vidimo, jednako kao sto nismo vidjeli tu 86 i 87mu...ni 80 ni 81vu nismo vidjeli, bila nam je dalje od ociju, nosa, a nadasve mozga..

I stalno imam osjecaj da ce se neka nova vrsta 91ve ponoviti.. i da su sve pripreme u toku..

"realpolitik"

e to ti je..

ne volim kad se stvari ponavljaju, ne volim sto sam starija i sto za razliku od pred tri desetljeca gledam ono sto me onda nije zanimalo dok se nije desilo..

ne svidaju mi se daleki frontovi i lazni kucni mir.. ne svidaju mi se uredenja u kojima ispadne da postojis kao neki John Doe samo zato da bi netko drugi imao opravdanje vladati a pobocnici mu i slijepci mahati zastavama, dugackim i velikim, pa makar se one pravile da su i tvoje..

ne volim kad mi kazu da mi je fino, da nam je svima sada bolje jer.. Zasto me u to uvjeravaju? zar ne bih sama toga trebala biti tako svjesna da nikakvog uvjeravanja ne bi trebalo biti?

Tko od nas u stvari shvaca sto je EU, sto je United Amerika? Sto je NATO i cemu sluzi danas? Da li itko o tome razmislja? I kakve veze ima tamo neki Afganistan? Galicija? Spanjolski rat?

Zasto je bitno da su budzeti suspendirani od nase nove zajednice? Da ima pravila koja ne propisujemo sami, a koja suspendiraju nas Ustav? Sto ce nam oruzje kad pare nisu u nasim rukama, a oruzja ipak nema tako mnogo..

Stalno imam osjecaj da su nam "kadrovi" odobreni od negdje i da samo "odobreni" imaju moc.. Svi su tako slicni, svi su po onom istom, poznatom obrascu.. bas kao i onda, kad me to nista nije zanimalo, ni zabrinjavalo, ali ne znaci da im nisam zapamtila «sliku»... Stalno imam osjecaj da cu opet pozeljeti otici, makar se tlo ne treslo pod nogama.. a ne da mi se vise o takvim stvarima razmisljati.. Stvarno mi se ne da.. i neznam sto bi bilo dovoljno daleko da se ne osvrcem zbog poznatih mirisa koji bi me mogli stizati na tom putovanju..

Ne da mi se razmisljati sto smijem, a sto ne smijem.. Jer ustvari ne zelim nista posebno, nista znacajno, sto bi trebalo biti centralno i snazno regulirano.. Samo sitnice, osobne sitnice.. koje nikad nisu ni trebale biti tako regulirane.. Stalno ispocetka cekati sto je sad novog "ispravno" i «pozeljno», a sto je poznatog i obicnog toliko krivo da mozes stradati.. Zelim brati pantalene i setati sa nozem bez licence, dopusnice i fiskalizacije.. Ne zelim kupovati u ducanu «zdravu hranu» jer to znaci da ima tako mnoge one nezdrave koja nam je na dohvat ruke bez etikete..

Cini mi se strasno bitno fiskaliziranje "sranja"... no ocigledno samo ja to tako vidim..

Puno toga mi se cini bitnim, a najgore od svega mi je kad se politicari sa svojih pozornica pocinju prijetiti.. jer toliko puta su se prijetili i nismo ih pazljivo slusali.. «prijetnju» nismo slusali, tema nije bila tako bitna.. Sama pojave prijetnje sa te strane, otvorena i kao normalna je vazna.. jer to, znas nije ljudski.. to nije humano.. Covjek ne treba prijetiti drugom covjeku i time dokazivati svoju moc.. Koju ionako ima jer su ga ljudi izabrali, cemu dakle «prijetnja»? Tko je «on», taj politicar, jedan koji bi trebao biti samo slucajem odabran za pozornicu dok su svi ostali isti i dalje u gledalistu da bi smio prijetiti?... Koga taj zeli «urediti»? ...«regulirati»? «posloziti»? «ograniciti»? ........... i tako sve dok neki tenk nije krenuo prema nama, doslovno ili figurativno.. Tenk koji se danas zove dron ili harp ili tek EK.. ili basel.. ili afganistan..

Ja znas uopce ne zelim znati da sve to postoji i zelim da nikad u zivotu ne cujem za sve te silne pojmove i da ne vidim te slike ni njihove posljedice.. Ne zelim zivjeti u predzidu niti iza zida.. eto.. to me muci i o tome pisem..



Luna
(iz zbirke "pismo prijatelju")

objavljeno kao face notice