četvrtak, 15. kolovoza 2013.

"Totalitarizam na refule koji prelazi u buru orkanske jacine"


mene u stvari ovo izbezumljuje.. ne zbog nacizma, vec zbog iskljucivosti..
Interno si to nazivam: "Totalitarizam na refule koji prelazi u buru orkanske jacine"... Naravno, jacina ovisi o trenutnim kretanjima, prilikama i okolnostima..
.
Ovaj liberalizam nas destruira. Treba ojačati nacionalizam i socijalizam.

Knjiga Cvjetka MilanjeTa iskljucivost proteze se kroz sve pore drustva, to je u stvari posljedica "inverznog razvoja" drustva .. totalitarizam na koji se tako mnogo ljudi poziva.. ne samo kod nas, vec i u svijetu..

Teme su, istina bog razlicite.. Ovi "nadnacionalni" vise bacaju na "pedere", a nacionalni bacaju na "Edgarove (Hooverove) vjesticje sposobnosti detekcije srpskih misli i propagande".. ...Treci bi se mogli nazvati "plesaci na zici izmedu", oni u cudnim kostimima i kisobranom dok setaju izmedu "svojih" svjetonazora, tkzv. musilovi domaci ljudi .. pokusavajuci se dopasti i prisvajajuci sve "svjetonazore" radi jedinstvenog, totalnog cilja.. ...jedinog stvarnog cilja..

Bila bih posve u pravu kod gornjih postavki podjele da postoji neki razlozan kriterij kojom bi grupacije bilo moguce lako razdvojiti. No, one su u stvari neraskidivo povezane istim i jedinim ciljem.. totalitarizmom maskirnog (svjeto)nazora..

Istina je da svaka grupacija (kao i uvijek u povijesti) pripisuje sama sebi slobodarstvo koje definira bas kako uskotracnim mislima pase, redefinirajuci ga, dajuci mu sasvim novo znacenje.. Ljenost novih pokreta? Mozda.. Ili je vec sve odavno bilo tako jednostavno receno da bez dezintegracije pojmova ne mozemo dalje uvjeravati i provoditi "novo doba"..
Dekompozicija... da bi se stvorila nova, vrlo uskotracna, ogranicavajuca kompozicija.. Svejedno kojeg smjera, tj. svjetonazora nove, postmoderne slobode... Slobodnije od svih sloboda do sada... Slobodne od slobode.. Najpravednijeg od svih pravednih drustava.. Totalitarizma dekomponiranom novo-slobodom...

I tako naizgled nasuprotne skupine zajedno dokidaju onu zadnju potrebu za kritickom misli, ukidaju te intelektualce... ili bilo koga tko si eto, uzima za pravo misliti, zakljucivati, pitati sam sebe i svijet.. ..jer novi svijet "mora" biti jedinstven... I biti ce, naravno..
Biti ce jedinstven na uskotracnoj pruzi udruzenog totalitarizma onih triju osnovnih skupina, jedne stvarne skupine.. Izgleda da svima odgovora ta uskotracnost.. ..pa su se eto nasli na zajednickom putu makar to mozda danas jos ponekom izgledalo imaginarno..
Rijec liberte, sloboda, liberalizam, slobodarstvo... ne samo da se definira kao neko totalno sranje, kao negativnost, liberalizam kao destrukcija humanizma i promisljanja, vec se i osigurava raznim "anti-teroristickim" akcijama drzava i politika u praksi. Sve objasnjeno ocuvanjem slobode i "osiguranjem vjecne" slobode.. Univerzalnost ovog naseg doba je taj relativizam.. Dekompozicija pojmova i vrijednosti .. da bi se sve svelo na jednu, jedinu.. uskotracnu prugu totatlitarizma ..
Opci svjetonazor... onaj koji totalitarist propisuje.. a svi propisuju isti.. je onaj koji nema "liberte" za covjeka... onaj u kojem su intelektualci posve nepotrebni (ili bar oni koji odgovaraju primarnoj definiciji intelektualca)..


“Naposljetku nam se nadaje pitanje, - čemu intelektualci u hrvatskom prostoru danas i ovdje, to jest u postmoderno doba? Možemo odmah odgovoriti, nimalo optimistično, da je sa strane reglementacije, njihova uloga nažalost prešućena, to jest ni jedan relevantan akter društveno-političke scene ne nalazi potrebnim da ih konzultira, ne nalazi uopće nužnost njihova postojanja, ne primjećuje ih.
Politički aparat ne voli da ga netko dnevimice poziva na odgovornost i ozbiljnost vršenja funkcije mada je on na nju odabran voljom naroda, elektorata. Dapače, on ga toliko prezire da već javno govori kako postojanost naroda, elektorata postoji svake četiri godine i to jedan jedincati dan (na izborima)... 

Javni intelektualac „opće prakse“ naprosto više ne postoji za politički upravljački establishment...
Slijedi kao normalna doduše radikalna konzekvencija: ako i ima neki zalutali ridkulni intelektualac „opće prakse“ treba ga ukinuti, istrijebiti da ne mrči prostor postmodernoga doba, sretnog i dovršenog“ kraja povijesti“., lagodne i komotne kartične filozofije života. Ali što ćemo u slučaju da „kraj povijesti“ nije dospio do kraja, te da je „kartična filozofija“, naprotiv, blizu kraja? (Cvjetko Milanja)

Meni se cini da "politicki upravljacki establisment" nije jedini koji je dokinuo postojanje intelektualaca, a time i slobode, vec su to ucinili i gradani. No, sto je najgore, ucinili su to i oni koji imaju potencijal "biti intelektualac".....
Oni su dokinuli same sebe.

.
.
.



.
Luna
.
.
.

Nema komentara:

Objavi komentar