ponedjeljak, 12. kolovoza 2013.

Pricala bih tako rado o "dekompoziciji".. o nama.. o Europi danas...

tesla still waiting
Zašto je rat morao biti polazna tačka?
Zato što je dekomponovao zemlju, proizveo ogromne žrtve, ljude silom izmestio iz prostora u kome su živeli, stvorio duboko nepoverenje među narodima; tokom tog rata su počinjeni ogromni zločini...(Latinka Perovic, intervju H-Alter, o odnosima u bivsoj drzavi).


Ti neki nadnacionalni sni ili unitarizam bilo koje vrste na pocetku 21.stoljeca sasvim su jasno dobili svoje prakticno znacenje koje su zdusno skrivali pod raznim ideologijama. Ne bih sad o raspadu Jugoslavije, ni ove ni one... Ne bih ponovo pricala o Velikosrpskoj ekspanziji i vekovnim snovima i zeljama.. jer ima njih mnogo raznonacionalnih... Ne bih sad pricala ni o Rusima unutar SSSRa, ni o Staljinu... Ni o Komunistickoj internacionali sa jednim jedinim sredistim diktata.. Stvarno ne bih..

Tako bih rado pricala sa mnogima, sa svima o nasem danas. O Europskoj uniji, o Nato savezu... O USA, o ujedinjenju Amerike pod jednom jedinom, mocnom kapom.. Tako bih rado pricala o onoj Europi koja je nastala na rusevinima Berlinskog zida, o onoj Europi koja je nastala na dekompoziciji istocnog bloka, onog bloka iz kojeg su drzave i narodi bjezali kad god su mogli, skupno ili pojedinacno..

Pricala bih tako rado o velikoj prevari 21.stoljeca.. O nama, o Europi danas..

O Europi satelitu USA, o pokornoj, staroj, dekadentnoj starici Europi koja zna uzivati, ali vise nije u stanju trositi svoje vrijeme na to. O onoj Europi koju nitko od malih naroda nije sanjao, ako narodi uopce mogu sanjati ista. Tako bih rado pricala o EU koja je postala SSS-EU sa sredistem u Bruxelesu i glavnom gucom u Washingtonu, Centralnim komitetom, KGBom skrivenim od ociju covjeka..... sa svim elementima tako poznatim, tako bjelodanim da na svaku pomisao o stvarnosti u kojoj smo se nasli svojom voljom zaboli zeludac i dode neka teska ljudska muka..

Nisam bas nacionalno ostrascena, ne mislim da mi je ikakva nacija nesto posebno vazna ili znacajna, cak ni sve one koje bih mogla nazvati svojima. No slobodu tog identiteta, onu na koju svaki covjek ima pravo.. nedostatak prava identiteta, ma koji bio, osjecam kao tezak teret..
oluja Mozda mi je zbog toga bilo drago kad se SFRJ pokusala raspasti mirno. Jer pocela je gusiti sve slobode i sve identitete svih ljudi unutar. A osjecala sam je kao svoju drzavu, svoju neku ogradicu, kucu sa dvoristem, ono nesto u cem bi se svatko od nas trebao osjecati zasticen i slobodan. Taj isti osjecaj danas imam prema novoj drzavi u kojoj zivim, prema Hrvatskoj.

Znate ono kad imate zelju biti gradanin svijeta, kad to jeste, kad sve volite i kad vas sve zanima, no uvijek imate neku kucu i okucnicu u kojoj sami propisujete pravila, iz koje ne morate odlaziti da bi osjecali sigurnost i slobodu da budete bas to sto jeste. To je za mene drzava ili bar ono sto ona treba biti. To je za mene jedini vrijedan nacionalni identitet.
Makar malo tko to zove tako, nacionalnim identitetom. Mozda su u pravu, makar je taj koji bi kao trebali imati danas u postojecoj drzavi malo zbrckan.. Iako je drzava stvarno nacionalna.. jednako je tako tradicijski razlicita, a opet zar je to uopce vazno? Zar nije vaznije da se unutar neke ogradice koju smo postavili kao svoju osjecamo dobro i udobno, slobodno?

Eto, ja danas umjesto o Europi pricam o Hrvatskoj. No Europa je danas bitna, ne Hrvatska. Europa koja vise nije ni sluzbenim rijecnikom "udruzenje slobodnih zemalja"...vec pokornih zemalja.. Pokornih velikom EU sredistu, malim ljudskim satelitima koji tu vlast grabeci sebi sire na sve unutarnje ograde "pokornih drzava", ruseci ih.. Svi zajedno vrlo pokorni "velikom CK" na drugom kontinentu.. Svi zajedno pod munjama i oblacima koje nisu velicanstvena moc prirode prema kojoj uvijek treba imati strahopostovanje, vec najobicnije zlo iz ljudskih dusa. Zasto stojimo ukoceni pred tom patvorinom lazne vrijednosti?
Htjela bih vam reci da je osobni nacionalni identitet potpuno nebitan, nevazan.. No vazno je da ga imate pravo imati i vi i vas susjed. Vazno je da imate pravo na svoj identitet. Da svatko od nas ima pravo zivjeti i misliti bas kako hoce, a ne po propisanim nametnutim pravilima nekog CK, neke grupe ljudi kojima se ucinilo da imaju moc nad svim ljudskim mislima. Bitno je znati i shvatiti da u trenutku kad pozelimo nasilno nametati svoje pravilo susjedu i na njegovim plecima zivjeti udobno.. u tom trenutku smo srusili sve sto imamo osobno, svu slobodu i sve ljudske vrijednosti. Sprijecili same sebe da budemo ljudi. Pa tako i sprijecili slobodu neimanja lokalnih "CK satelita" koji ce to isto sto mi zelimo drugima, raditi nama, zivjeti na nasim plecima propisujuci nam razna pravila, guseci nas.

Tako je propala Jugoslavija. Tako je propao SSSR. Tako ce se raspasti EU i cijeli zapadni svijet. Tako je propao kolonijalizam. Tako je propalo Rimsko carstvo.
Sve to ce se raspasti jer je stvoreno na jednoj ideji koju su "sljedbenici inog CK" pretvorili u ideju nasilnog zivota na tudoj grbaci, posljedicno i  istovremeno guseci u ljudima sve ljudsko.... Dekomponirajuci sve ljudske vrijednosti, pa tako i potrebe slobode, da bi bas oni mogli biti vladari..

ustavSve ce se raspasti, pa i mi sami, jer nas je tako mnogo odbacilo covjecnost i pristalo biti sljedba dekompozitora ljudskog. Ljudskih primarnih vrijednosti.... Onih od pamtivjeka.. Zapisanih u pocetnim teorijama svih religija, ideologija, ateizama i teizama bilo koje, cak i svemirske vrste.. Zapisano u prvom i u svim ostalim Ustavima koje su ljudi napisali.
Doslo je vrijeme kad bi bilo to posteno samima sebi priznati.

Jer ovom dekompozicijom covjeka unistiti cemo samo nas, no ne i te koji su ponovo krenuli u veliku, svjetsku dezintegraciju svega ljudskog.... Oni odavno nisu ljudi, ako su ikada i bili. Jer covjek je samo covjek ako ima ljudske primarne vrijednosti. Humanost i integriet svojstven covjeku.




.
.
.

Luna

objavljeno i ovdje

nedjelja, 28. srpnja 2013.

Misleci politicari kratko obnasaju vlast

Latinka Perovic... srpski disident iz 72...

Izgleda da je to jedina generacija politicara u ex-yu drzavama za koju se moze reci da je imala puno ljudi, stvarno ljudi, prisutnih u visokoj politici.
Istina je da su svi oni zakopani u ormare odmah nakon sto se shvatilo da su se pojavili. To je bilo naprosto nedopustivo, a u "ormarima" je bilo dovoljno mjesta. Srecom, to su stvarno bili tek ormari, smocnice i slicne ostave pa i danas imamo priliku cuti neke od njih uzivo.

Balkan odnosno podrucje Jugoslavije nikad nije mogao imati prioritet u covjeku.. zato sto su "oni drugi" uvijek imali "luk i strijelu" napetu bas za trenutak kad se u vrhovima pojave misleci ljudi. To mozemo nazvati trenutkom javne pojave "covjeka" u politici, sto je izgleda bilo oduvijek nedopustivo. Uostalom "luk i strijela" su poprilicno mocniji u "govoru" od stvarnog promisljanja "mislecih" ili barem efikasniji u usutkivanju?

Za Srbiju, no i za Hrvatsku, BiH.. ti trenuci su znali doci.. i vrlo brzo proci.....
Misleci "trenuci" su smijenjeni klasicnim, uobicajenim, standardno ucmalim trenucima vjecnih apartcika sve do danas.. kako u Srbiji, tako i u svim ostalim bivsim ex-yu provicijencijama..... vjecno zakopanim pod teretom mnogih obnasatelja vlasti bez ikakve unutrasnje potrebe da uz vlast budu ljudi, misleci ljudi..

u prilogu:
Intervew.. Latinka Perovic, za H-Alter..
http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/ostraccenost-je-nasa-druga-priroda

nedjelja, 2. lipnja 2013.

VIJESTI IZ TURSKE ... NACHRICHTEN VON TURKEY

coppy von Facebook


Bitte teilt diesen wundervollen Beitrag so viel Ihr könnt Er berührt die Menschen ganz tief im Herzen Ich habe die Erlaubnis von Gülay bekommen dass wir ihn der Öffentlichkeit zeigen dürfen

Ich möchte diesen wundervollen Beitrag zur aktuellen Situation in der Türkei ,
an Euch alle hier weiter geben Gülay Ateş
Liebe Freunde..ich möchte euch allen für eure Unterstützung und für eure Teilnahme danken..


Wir sind knapp über 80 Millionen Bürger in der Türkischen Republik...und es passiert etwas wundervolles bei uns. Millionen haben seit über 36 Stunden nicht geschlafen, wir sind alle aber wirklich alle auf der Strasse, Grossstaedte, Kleinstaedte, Stadtviertel sind voll mit Menschen die ganz genau wissen wie man mit ihnen Verfahren wird.Junge und alte Menschen, Professoren, Schauspieler, Schriftsteller, Bauarbeiter wissen das sie blutig geprügelt, mit Traenengas und Agent Orange bombardiert werden. Dies haelt aber niemanden davon ab denn anderen die Not sind beizustehen.


Wir haben das nicht geplant, haben uns vorher nicht organisiert, wir sassen in unseren Wohnzimmern und sahen im Halk TV, lassen im Twitter was mit den friedlichen Demonstranten gemacht wurde. Keiner von uns hat lange überlegt, wir zogen unsere Schuhe an eilten zu Hilfe. Nicht mal in meiner Studentenzeit habe ich je an einer Demonstration teilgenommen, aber dies ist so selbstverstaendlich, das man nicht mehr an sich oder seine Sicherheit denken. Es ist sehr merkwürdig so etwas zu erleben..


ALLE SİND EİNS...Liebe Freunde ich und viele Millionen dürfen dies hier und jetzt erleben, und ich sage euch es fühlt sich einfach wunderbar an...
Die MACHT des EİNSSEİNS....und es ist so einfach, und es geht so schnell....erst wenn es erwacht ist, weiss man eigentlich das diese Kraft immer da war, wir sie aber vergessen haben...
WACHT AUF...was heute hier passiert wird morgen bei euch passieren, das Spiel ist doch dasselbe.....Was mich fasziniert und wahrscheinlich die jetzigen Machthaber verblüfft...Ihr System lasst sehr leicht wie Kartenhaus einstürzen wenn man zusammen hält...

İn Liebe ♥ 
( Katrin Del Toso's photo )

subota, 1. lipnja 2013.

Mobilizacija covjekova bica..

lunoprof — Sub, 01/06/2013 - 08:57. ...Reakcije covjeka/mase preko drustvenog i prirodnog bica


Ovakva i slicna misljenja su cesta u danasnjem drustvu, ne samo u Hrvatskoj. Meni se cini kako je to pogresan nacin razmisljanja o covjeku kao humanom bicu, prirodnom i drustvenom istovremeno. Uloga drzave nije da vlada covjekom, vec da mu sluzi. Kako drzave ne mogu sluziti tu su politicari ili kako to danas zovemo demokracija, da tu funkciju u ime drzave odrade. Dakle, mislim da grijese u razmisljanju polazeci od takvih ideja, tumaceci ih potrebom kolektivizma...... i to poprilicno grijese u osnovnim postavkama, sa ulogom apsolutne drzave koju si zamisljaju kao djeljitelja pravde i osnove ugodnog zivota po covjeka u drustvu.. i to iz vise razloga..

- nije u skladu sa drustvenim dogovorom (ustavom), barem ne u nasoj zemlji... gdje vlast ide iz naroda i pripada narodu (a ne drzavi)... na svu srecu netko se izgleda zeznuo ili je bio na vrijeme jako pametan pa to stavio u ustav (parlamentarna demokracija umjesto ustavne republike)
- drzava je represivni aparat, dakle ide protiv a ne za gradanstvo, pa tako i pripadajuce sluzbe, odnosno birokracija, administracija, na koncu i policija i pravosude u sustavu gdje je drzava iznad naroda..
- kad se drzava tako postavi onda je to monarhija, neka vrsta diktature, u najboljem slucaju neka vrsta Ustavne Republike gdje uvijek politika moze postati diktatorska po zakonu, jer ipak odgovara tek sama sebi.. Tako zamisljene drzave moraju djelovati represijom da bi bile mirne. Sloboda je vrlo stran pojam, ali samovolja nekih ili nekog pojedinca u vrhu svakako nije..

Na zalost mi tome stremimo kao i ostale drzave zapadne Europe, bez obzira na suprotno definiran Ustav.. No ono o cemu ja pisem i gdje se definitivno razmimoilazim sa vecinom (tako mi izgleda) u stavovima je sto oni stalno traze neku finu vezu izmedu instinkta (nagona) i potrebe za kolektivizmom ljudi u smislu drustvenog bica, koje pretpostavljaju tako prirodnom, a o toj interpolaciji i interakciji pretpostavljaju idealno, mirno i humano okruzenje (drzavu).. neki well fair state...

Ne bih rekla kako je produktivno promatrati bogato razdoblje kao mjerilo za reakciju ljudi.. Kriza, direktna ugroza, teskoce, problemi, pogorsanje kvalitete zivota, na koncu neke kataklizme potresi, oluje ili ratovi su puno mjerodavniji za razmisljanje o ljudima, ljudskim reakcijama kako prirodnim tako i drustvenim.. Nisam primijetila kako se ljudi nesto posebno brinu, reagiraju, aktiviraju u razdobljima napretka.. U tim periodima je prisutnije nase drustveno bice... i neproduktivne aktivnosti, ono sto zovemo civilizacija, odnosno neka kultura, opce obrazovanje, infrastruktura ... Usporediti neka doba poznata iz ljudske historije.. recimo neki doba krizarskih ratova i renesansu.. cini mi se moze mnogo reci...



Ne znam da li je moguce ocekivati kako ce sustinu onoga sto zelim reci doprijeti do onih sa "kolektivistickim" stavom jer je to jako tesko kad se covjek "zafura" u suprotnu ideju i kad u sva razmisljanja krece iz te tocke... dakle iz potpuno razlicitih temeljnih postavaka.. No probati cu pribliziti moj stav prema prirodnom i drustvenom bicu na primjeru danasnjeg dogadaja u Turskoj..

Ima tamo neki park, u Istanbulu.. koji je drzava/grad prodao nekom privatnom investitoru.. Pojavila se nekolicna gradana koji su se usprotivili otudenju javnog (svojeg) parka, njegovoj predaji nekom privatniku/bogatasu na izvolte (to je zakon o strateskim interesima).. Sve u svemu izgledalo bi kako su ljudi aktivni i svjesni svog drustvenog bica... pa protestiraju protiv devastacije javnog.. No takvih je malo, moraju biti organizirani, barem svjetonazarski, ako vec ne i ideoloski opredjeljeni za takva djelovanja.. Sve u svemu sve dosta komplicirano sa zahtjevnom pripremom i nema mase.. nema znacajnije mase usprkos velikoj organizaciji, svjesnosti, vrlo aktivnom drustvenom bicu kod organizatora..

Tada se dogada da drzava krece sa svojim represivnim aparatom i suzbija te nemire, u principu banalne, mirne prosvjede u praku, tjerajuci svoju volju protiv volje odredene grupacije manje vise mirnih, kulturnih, "drustveno svjesnih" aktivista civilnog drustva.. Kazu da je djelovala jako brutalno, fotografije koje kruze su poprilicno gadne .. Umlacenih i krvavih ljudi na sve strane, vodeni topovi, suzavac, pendreci...
i tu se javlja ugroza.. onoga sto ja pricam.. naseg prirodnog bica..

Najednom se okuplja ogromna masa bez posebnih priprema, ljudi dolaze nagonski i ne bune se vise protiv parka i shopping centra, vec protiv policijske brutalnosti, ugroze i svog zivota.. Vise nije potrebno djelovati drustveno, aktivisticki. Nije potrebno organizirati, nije potrebno nista... Svatko ide sam za sebe, individulano.. Zato sto osjeca ugrozu prirodnog, instiktivno brani... Reakcija je brza, masovna, bez administracije i procedura.. Ljudi prelaze most preko Bospora, skuplja se ogromna masa... Zgrada vlade danas gori, bolnice su pune premlacenih i ranjenih, pocinje kaos..

Pobijediti ce naravno jaci.. no to za razmisljanje o covjeku kao prirodnom i drustvenom bicu nije bitno...
Bitno je, cini mi se, shvatiti, da je instinkt, obrana bioloskog, direktna ugroza zivota mobilizirala mase u trenu, a ne neki imaginarni javni interes. Park u centru grada nije to uspio ni brzo, ni bez organizacije ni bez pripreme... Park, drustveni interes, postao je nebitan, a policijska brutalnost primaran razlog aktivacije mase. Ljudi su jaki, masa je jaka tek kad osjeti ugrozu zivota, bioloskog, prirodnog bica.... Brza i vrlo vrlo aktivna... a potencijal ne krece iz kolektivnog vec od osobne ugroze koja, za razliku od drustvenog bica, u trenu mobilizira mase..
istanbul 30.05.2013


 Turkish Spring      (Luna)

Nagon za odrzanjem... (Zakon prirode)


Apsurdi danasnjeg sustava su silni pozivi na demokraciju, parlamentarnu ili direktnu koja je toliko administrativno komplicirana da se rijetko moze provesti u skladu sa svojom punom izvornom idejom, ......Gomila gradanskih organizacija i inicijativa koje financira drzava, politicke stranke koje su diktatorski organizirane i same sebi dovoljne, sindikati koji su samo drzavni ili javni... policija i pravosude koji funkcioniraju iskljucivo po sistemu represije nad stanovnistvom, a sve pod zastavom "slobode"...
Apsurdi danasnjeg sustava su vode demokratskih sustava slicnih nasem, koji se ponasaju kao dekadentni kraljevici bez kraljevske kulture, ali zato sa maksimalnom degeneracijom familija koje se rijetko mijesaju van unutrasnjih krugova. Poneki usvojenik, svjeza krv ne mijenja bit stvari, jer usvojen automatski biva odgojen, modificiran ili nestaje.
Apsurdi danasnjeg sustava su ideje slobode koje vode zarobljenistvu uma i tijela. Apsurdi danasnjeg sustava su pojmovi i regulacije po svojoj biti ogranicavajuci, koji pricaju o slobodi, kao i oni koji naizgled ogranicavajuci u stvari predstavljaju slobodu.
Apsurd je citav danasnji sustav koji cvrsto zauzima stranu apsolutizma, gradi brane i nasipe, usancen sa svom mogucom teskom artiljerijom pjesadijom i avijacijom braneci nesto sto naziva sloboda, demokracija, ljudska prava, kultura, a da sve to definira upravo suprotnim definicijama i regulativom koje objasnjava zastitom od ljudi samih.
Apsurd danasnjeg sustava jest upravo to sto nista nije onako kako naizgled jest.
Lazna slika je osnova sustava, toliko lazna da joj je potrebno stotine i tisuce stranica i "informacija" kako bi od te lazi stvorila privid istine, toliko iskrivljena da joj je potrebno gomila cinovnika, policije, vojske i stanovnistva na braniku te lazi da su oni "ostali" skoro postali nebitni. A ako slucajno osvanu ti nebitni,  postoje novi sanci, nove giljotine, novi zakoni koji "stite slobodu" od nje same i ljude od slobode.
.
.
.
Ne citam Zizeka rado, ne bih znala tocno reci zasto, no jedan od vecih problema mi je sto se ponekad tako savrseno uklapa u taj zivuci, postojeci sustav da se uvijek pitam da li je moguce biti ispravan i biti pasent neispravnom? Ili je to naprosto nagon koji nas tjera za prezivljavanjem u sustavu koji nam se ne svida, zato jer smo dovoljno lijeni ili slabici da nemamo stvarnih moci sustinski mijenjati ista? Ili se naprosto uklapamo u onom hedonistickom dijelu, konzumeristickom, popularnom i odupiremo u onom intelektualnom, svjesnom, misaonom? Mozda nas dopodne "pere" kolektivizam u kojem se smatramo toliko povlastenim da nemamo straha za individualno, sve do predvece kad se taj bauk budi svjestan nemoci svoje ekspresije? U svakom slucaju Zizek je poseban, simpatican, postovan ili ne.. Pojava je konzumeristickog intelektualca svjesnog apsurda sustava u kojem raste paralelno sa porastom svih apsurda naseg apsolutno apsurdnog sustava. Kronicar koji je odlucio uzivati bez obzira na predstojece. Kad tako razmisljam ne znam da li bi se smjelo od ikoga ocekivati vise i da li bi se takav trebao smatrati vjerodostojnim u razmisljanju?
"Ja sam pesimista u smislu da dolaze opasna vremena. Ali sam i optimista upravo iz istog razloga. Pesimizam znači da su stvari postale haotične. Optimizam znači da su upravo to vremena kada je moguća promjena." A koje su šanse da se ništa neće promijeniti? Ah, ako se to desi onda se polako bližimo novom autokratskom društvu koje funkcioniše na principu aparthejda. To neće biti – moram to naglasiti – stari glupi autokratski sistem. To će biti novi konzumeristički oblik." Cijeli svijet će izgledati kao Dubai? Da, a u Dubaiu, znate, druga strana su bukvalno robovi." (Zizek)

Neki dan sam procitala kako radnicki sindikati nemaju vise smisla. Nije da toga nismo svi svjesni, jer je to samo po sebi jasno. Naime nestankom industrije, nestali su i radnici, tako da nije izjava nesto spektakularno. No cini mi se da je ono sto je u toj devastaciji vrijednosti sindikata bitno shvatiti da je nestala zajednicka tema okupljanja, ne samo oni koji se okupljaju. Prava radnika nisu dakle neka shema koja ce okupiti studente, seljake, penzionere, zene, naciju.. jer ih ne dotice. Procitah da je dug taj koji nam je svima zajednicki, onaj koji nas vecinu pritisce. 

Potrebna je nova forma organizacije, jedna šire društvena forma.....Danas neprijatelj nije poslodavac, nego »spread«...... Dakle u današnjoj situaciji, rival sindikata nisu poslodavci, nego taj apstraktni mehanizam koji raste i opada. I odlučuje o svemu. Taj je mehanizam praktično suspendirao demokraciju u Europi, naročito u zemljama Južne Europe. Primjerice, praktički su zabranili referendum u Grčkoj. Oni koji danas glasaju su »spread« i financije. Oni neprestano glasaju: ako »spread« poraste, znači da se ne slažu s ekonomskom politikom primjerice Italije ili Španjolske. (Lazzarato)

Svida mi se i jedno i drugo razmisljanje, no koliko god da izgledaju simpaticna oba su bazirana na empatiji ljudi prema ljudima, kolektivnoj empatiji. Filozofi danasnjice bjesomucno traze zajednicke platforme koje ce pokrenuti narode, zajednicke razloge na koje ce gradani reagirati. Traze snagu u kolektivitetu zajednice, drustvu, zajednickom problemu, zajednickom razmisljanju, zajednickoj patnji, zajednickom uspjehu.. Traze snagu u drustvu kao takvom. Ali tako se objasnjavaju revolucije, a ne evolucije. Ne kazem kako je nemoguce ocekivati novu, konzumeristicku revoluciju, jer jasno je da svi nesto cekaju i da ce se nesto dogoditi samo jos nije jasno tocno kad, no ocekivati da se pozitivni zaokret zapocne udruzivanjem zbog sveopceg drustvenog problema zapadne postmoderne civilizacije, duga, koji je istovremeno izmisljen i tako stvaran... cini mi se iluzorno. "Anti-Spread" revolucija da, revolt, mrznja, osveta, da... kolektivni zanos, da.. sve to moze biti razlog velikih akcija, no da li to uopce moze biti realno uskoro ocekivati? Mozda, makar ja nisam tog uvjerenja. Ono sto sam sigurna jest da revolucija na takvoj globalnoj platformi ne moze donjeti nista novog sto do sada nismo vidjeli i zivjeli. Revolucije na platformama kolektivnog uma, zanosa masa, borbi do smrti i za smrt su ono sto stoljecima zivimo i sto se svaki put prodaje kao neka novina, kao promjena sustava da bi na koncu sustav opet ostao isti kakav je i bio.
Covjek je prirodno i drustveno bice. Sto vise citam novije mislioce, suvremenike cini mi se kako se koncentracija njihovog promisljanja o svijetu bazira na covjeku kao bazicno drustvenom bicu, iskljucivo clanu siroke zajednice, kotacicu drustva. Bas takvom "drustvenom" covjeku, sa sustavom uskladenom covjekom, onom koji bi mogao donjeti velike promjene u svjetskoj krizi. No, da je covjek primarno i skoro jedino sto jest, drustveno bice kaze i sustav koji zivimo, apsurdan sustav. Onaj koji se bazira na covjeku kao drustvenom bicu, organiziranom, uredenom, prilagodenom clanu drustvene zajednice, sudionikom kolektiviteta, biracu, postovatelju zakona i pravila, zvala se ona demokracija, obrazovanje, civilizacija, na koncu i www, svejedno.
Cini mi se kako je potrebno promijeniti fokus razmisljanja o covjeku danas, pa uzrocno i o drustvu. Cini mi se kako je potrebnije razmisljati o evoluciji, o onom sto nosimo u sebi i sto smo nekako uspavali, instinktu, nagonu. O onom sto se svaki gazda, svaki sustav, svaki kolektiv, cak i mi sami (ili bas mi sami) stoljecima vec trudimo staviti pod kontrolu, o nasem prirodnom bicu. Ono je jedino sto ce nas pokrenuti bez prethodnih velikih priprema, platformi, organizacija, ono je jedino sto moze uzrokovati evoluciju covjeka, posljedicno drustva u pravom smjeru. Ono je jedino sto nam je jos stvarnog preostalo u potpuno apsurdnom sustavu koji smo stvorili i nazvali naprednom civilizacijom.
Ako to jedinstveno bice ponovno pocnemo postovati, ako evoluiramo do postovanja prirode pa makar to i nasa osobna bila, dogoditi ce se stvarna i prava, jedina moguca pozitivna promjena, civilizacijski iskorak naprijed......... umjesto ovog sto radimo, .........ponavljamo se kao umjetna, drustvena, negirajuci svaki put sve vise biolosko, u sve gorem i gorem istom obliku, ponasajuci se kao sve vece greske prirode, pretvarajuci sebe u potpuno "lazna bica", a time gubeci i iskonsku ljudskost, prirodnu i humanu, drustvenu.
Bez obzira na duzno postovanje svim priznatim i nepriznatim misliocima danasnjice, cini mi se kako je krivo traziti brzu pokretacku promjenu svijeta na snosljivo, bolje, u drustvenom dijelu naseg bica, a posebno ne u kolektivnom drustvenom... jer.. se na toj bazi, na drustvenom covjekovom bicu, razvio i ucvrstio suvremeni zapadni svijet, bas ovakav kakav danas imamo, poprilicno bolestan... 
Na drugoj, od sustava, potiskivanoj strani ljudskog bica, nalazi se nase prirodno bice. Potencijal nuzne pozitivne promjene postoji dakle odavno dostupan, snazan, danas jos uvijek funkcionalan, ne potpuno degeneriran u nasem prirodnom bicu, instinktu, nagonu za odrzanjem.. koji (jos uvijek) svatko za sebe moze pokrenuti ako to zeli, umom (nadam se) ili ce se to dogoditi automatizmom, kod svih koji osjete direktnu ugrozu.. prirodnog bica..
Cini mi se razumno i vrijedno obratiti mu duznu paznju.

.
.

(Luna)



off topic:
The Law of nature
Right of Revolution

subota, 11. svibnja 2013.

Metropoliticari



Morate im davati komplimente jer ih oni vole čuti. Recite svojemu muškarcu da je najbolji ljubavnik s kojim ste bile te da je njegov najljepši i najduži - kaže Žuži.
zuzi I ima zena pravo, to je ono sto univerzalno funkcionira.. Dobro ima tu i nekih uvjeta koje predmet divljenja mora zadovoljiti, kao napr. "Ogledalo, ogledalce reci ti meni tko je najljepsi na svijetu..." no u principu ne bi smjelo biti zamjerke na izjavu. Politicki profesionalci su uglavnom muskarci i to je dokaz ispravnosti tvrdnje. U nasem danasnjem svijetu posebno. U hrvatskom prozapadnom svijetu jos posebnije.
Milanovic je prototip, Hajdos prvi odabranik od slicnih, a Zmajlovic prvi nastali klon. Slijedi ih u stopu Lorencin, Vrdoljak odavno u iste spada, samo se pridruzio krivoj knjizici pa ima zaostatak u karijeri. Svi oni vole ogledalaca i odgovore koje im ogledalaca daju. I razbijaju sva ona koja ne znaju ispravnim jezikom govoriti. Grcic je podrska sa strane, neprimjetna, zadovoljna sa onim malim ogledalcem iz zenske torbice.
metropoliticariLinic se ne uklapa u zamisao. Nije lijep, nije metro, mrzi sve s reda, pogotovo komplimente i zadovoljno se osjeca tek kad mu poganim rijecima uzvracaju. Onda zna da je on taj koji je na vlasti, onaj koji je sef. Linic i novopeceni su dva trenda u skukobu "vremena", a sve na istom prostoru. Stari nacini i novi nacini i pravila ponasanja, a mi smo samo kolateral vremenske prognoze u turbulentna vremena. Ekspresija sile i straha protiv ekspresije lazne ljepote i straha od glasne negacije iste. Nisam sigurna da ce jos dugo to klackanje.. Netko ce odletjeti. No nema straha, nitko se pri sletanju nece natuci. Ipak je nasa domaca politika oduvijek uvazavala generacijsku solidarnost.
Nemojte pomisliti kako ne vidim zene u politici. Vide se one, itekako... Eto, Taritas i Zlatar upravo dokazuju gornje ideje Zuzi Jelinek. Obje ne dijele komplimente, a nisu ni ogledala.. Mislim da nece dugo ostati na stalcima na koje su se nekim cudom popeli. Budoari mijenjaju designe u skladu sa svjetskim dosezima i trendovima, a njih dvije svakako u to ne spadaju. Ne voze bicikle, ne trce, ne nose sesirice, ne bih rekla da su posjetioci raznih salona za koracanje s vremenom.. a tu i tamo nesto i kazu, na njihovu zalost dosta neuskladeno sa ogledalima. Cini mi se kako ce neki Hajdosi i neki Zmajdosi uskoro biti prikladniji ukras nase Vlade. Zato je Opacicka na vrijeme shvatila sto treba i kako treba, njezino mjesto pred i u ogledalom je sasvim jasno i u skladu s vremenom definirano i od toga ne odstupa, postojana je nacisto. Jednako postojana kao i ostatak klonirane Vlade.
Pusic.. ne znam.. da li je u ogledalu ili pored ili tu i tamo unutra, a ponekad vani kao i sa strane. Kad je vani cisto se uklapa u svijet u koji je poslana, kad je unutra cesto iskace iz pravila u koje se odmah vraca. No ona je nas cardak ni na nebu ni na zemlji. Uklopno neuklopni lebdeci cardak. Onaj koji voli klonove i ogledala kod kuce, a sama to je i nije. Ovisno o vremenskoj prognozi. Uglavnom onoj iz bijelog svijeta. Sufrazetkinja koja voli biti ispred svog ogledala, a po potrebi zna biti i ogledalo.. ali samo metro-klonovima.
Morate im davati komplimente jer ih oni vole čuti. Recite svojemu muškarcu da je najbolji ljubavnik s kojim ste bile te da je njegov najljepši i najduži - kaže Žuži.Sve što kažemo duplo im je važnije nego nama ženama. Možete ih i prevariti, ali to ne smiju doznati - govori vremešna stilistica.
Metroseksualci nase politike nisu bas oni isti muskarci koji su vladali ranije. Na slikama su ulickaniji, vise posveceni ogledalu i slabije cuju od onih iz proslih vremena. Ipak, komplimenti jos uvijek pale. Problem je jedino sto se umnazaju geometrijskom progresijom i samo slicne zele vidjeti pored sebe. Slobodno vrijeme... vikend.. Da li im izgleda ovako?
karikaturaRazmisljanja politickih profesionalaca vikendom.....
"Vrijeme je za promjene!...
...promjene naroda, ovaj vise nema za placanje..
Samo koga usvojiti, a da je tako glup?
Ne vjerujem. Tesko da sebe vide onako kako ih vide "amateri".. Odaju dojam kao da su nesvjesni iceg osim sebe i ogledala.
Muškarcima treba lagati, a ako ih prevarite, ne smiju saznati'.. kaze Zuzi..

Slazem se, tako je!...Zivjela Zuzi!.. Vjecna i univerzalna istina... primjenjiva na sve, na politiku posebno. ..Zato i ima malo politicarki. Bez obzira sto kazu teorije rodne ravnopravnosti izgleda mi da je razlog sto zene manje padaju na fore i ljubavne izjave vlastitih ogledala, a vise na ono upotrebljivije... Tako je mnogo muskaraca profica.. Oni vole kad ih se laze... da ih se voli, postuje, cijeni, da su lijepi, da imaju najduzeg.... Zato je danasnja politicka kasta pogubna, posve jednaka "zuzinim muskarcima", samo na zalost onima koji su naucili ljubav placati, a nisu dovoljno bogati niti vise imaju dovoljno tudeg, a da se ne primijeti.. ...

Na kraju ove balade Teorijama ili tajnama zivota Zuzi Jelinek, cini mi se da su ipak samo banke krive, ne daju vise kredite sakom i kapom kao prije..
A muskarci i zene ... e pa oni nisu za nista krivi, osim sto jedni vole skupa ogledala, a drugi ih kupuju i ciste/... Jedni metro, drugi retro... a nitko radno.
.